Istorijski otpad preti

Istorijski otpad preti

Opasan industrijski otpad, takozvani „istorijski otpad“ koji je godinama nepravilno skladišten u nekadašnjim industrijskim gigantima koji su sada privatizovani, u restrukturiranju ili u stečaju, predstavlja potencijalnu opasnost za životnu sredinu, tvrdi predsednik Ekološkog udruženja gradjana „Unekop“ iz Paraćina Vladimir Janković.

Ministarstvo zaštite životne sredine je za agenciju Beta saopštilo da je prošle godine započeta akcija uklanjanja opasnog industrijskog otpada u fabrikama Srbije po prioritetima, najpre u fabrikama Magnohrom iz Kraljeva, FAK iz Loznice i Viskoza iz Loznice, a akcija je nastavljena i ove godine tako da će u skladu sa planom sva preduzeća biti očišćena od opasnog otpada.

Vladimir Janković je kazao za agenciju Beta da je problem to što otpad, nastao tokom procesa proizvodnje u tim fabrikama, nije trajno uklonjen već je privremeno skladišten. Taj otpad je star i po više decenija, nepropisno je uskladišten ili je nebezbedan što predstavlja ekološki problem.

„U većini slačajeva rešavanje pitanje otpada nije ušlo u obavezu novih investitora tokom privatizacije, već je država preuzela na sebe da to reši. Jedino je kod Fiata i nekoliko većih privatizacija to bila obaveza novog vlasnika, a u drugim privatizacijama to nije bio slučaj“, rekao je Janković.

Veliki pomoravski giganti, poput Fabrike kablova u Jagodini, Fabrike stakla u Paraćinu, rudnika Resavice, godinama su generisali odredjene količine opasnog otpada i veoma je važno da se država uključi i preuzme taj otpad.

„Konkretno Fabrika kablova ima ulja i emulzije za hladjenje koji su uskladišteni u fabrici. Staklara nema toliko industrijskog otpada jer je proizvodnja takva da nije imala nusprodukte u procesu proizvodnje. Cementara u Popovcu kod Paraćina je nakon privatizacije izvezla otpad“, rekao je Janković.

Koliko je neadekvatno skladištenje otpada opasno govori i podatak da je u aprilu 2011. godine izbio požar na deponiji plasatike u Jagodini kada je na površini od oko tri hektara, izmedju nove Fabrike kablova i bivše fabrike „Inos Pomoravka“, gorela otpadna plastika i gume koje su deponovane iz proizvodnje jagodinske Fabrike kablova.

Janković navodi da Ministarstvo životne sredine, zbog obaveze pristupanju Evropskoj uniji, mora da napravi spisak fabrika i količinu zatečenog industrijskog otpada, kako bi se uradila procena o troškovima zbrinjavanja.

„Taj otpad ne bi imao ko u Srbiji da zbrine već bi morao da se izvozi. To su ogromni troškovi zbrinjavanja. Reč je o otpadnim uljima, emulzijama, hemikalijama sa isteklim rokom a posebno su opasne trafo stanice starijeg datuma koje u sebi sadrže piralenska ulja, koja imaju izuzetno kancerogena svojstva“, rekao je Janković.

U Ministarstvu zaštite životne sredine kažu da je uradjen detaljan popis u saradnji sa svim relevantnim državnim institucijama i da je napravljena procena količine i sastava opasnog otpada.

„Evidencija o količinama opasnog otpada postoji na osnovu uradjene detaljne procene. Stanje ostavljenog otpada od strane preduzeća koja su morala taj otpad pravilno zbrinuti varira od lokacije do lokacije i u odnosu na to je izvršena prioritizacija u planu uklanjanja u cilju zaštite životne sredine“, navodi se u odgovoru Služba za komunikaciju i odnose s javnošću Ministarstva zašite životne sredine.

Medjutim, u ministarstvu nisu precizirali koliko ima opasnog indutrijskog otpada, o kom otpadu je reč, kao i koliko ima evidentiranih fabrika i koje fabrike imaju najviše opasnog otpada.

Prema ranijim izjavama ministra za zaštitu životne sredine Gorana Trivana u Srbiji se godišnje proizvede od 150.000 do 200.000 tona opasnog otpada. Najveći deo se ne preradjuje jer ne postoje adekvatna postrojenja.

Trivan je ranije rekao da je istraživanje Ministarstva za zaštitu životne sredine iz 2014. godine pokazalo da u Srbiji ima 70 lokacija na kojima se nalazi industrijski otpad.

Vladimir Janković navodi da je sada, kada je već propuštena prilika da se preko prihoda od privatizacije zbrine opasan otpad, najvažnije da se naprave centralna skladišta i da se otpad upakuje na pravilan način.

„Tako bi se taj otpad osigurao kako ne bi bilo opasnosti po životnu sredinu i ljude. Zatim treba naći sredstva iz pristupnih fondova za trajno zbrinjavanje otpada. Prvo treba napraviti popis fabrika kako bi se znalo gde se nalaze najznačajnije količine industrijskog otpada“, rekao je Janković.

Janković naglašava da u mnogim fabrikama nema čuvara koji bi pazili na taj otpad. Neko može da ga zloupotrebi i iz neznanja da ga koristiti za loženje što može izazvati akcidente i potencijalnu opasnost po životnu sredinu i zdravlje ljudi.

izvor: www.beta.rs

Podelite