Klimatske promjene još nedovoljno ugrožavaju Ameriku pa misle da i dalje mogu kao do sada. Što se tiče nas, mi smo čvrsto za Pariški dogovor, što god on značio. Sigurno da ćemo ispuniti sve obaveze vezano za smanjenje emisija, ali kao i uvijek – samo na papiru. Trenutno upravo radimo suprotno poticanjem uvoza starih automobila, nepostupanju s otpadom, skupljim plinom…

dr. sc. Viktor Simončič

Na krivudavom EU putu neposlušne države čeka Evropski sud pravde

Nedavno je u medijima osvanula informacija da se Srbija sprema da do kraja ove ili početkom sledeće godine otvori pregovore o Poglavlju 27 o životnoj sredini. Plan je da nacrt pregovoračke pozicije bude gotov već do kraja juna, nakon čega bi sažetak plana bio dat na komentare javnosti. Srpska privreda spada u tu javnost. Zbog te činjenice deo te privrede, koju čini industrija otpada, nije naročito srećan.

Odgovorno tvrdim da Srbija ima najefikasniji sistem upravljanja ambalažnim otpadom u Evropi. Ako efikasnost merimo odnosom uloženih finansijskih sredstava u uspostavljanje sistema, naspram realizovanih rezultata u sakupljanju i reciklaži otpada, Srbija je bez premca lider ne samo u poređenju sa zemljama u okruženju približno sličnog ekonomskog stanja i potencijala, već i sa zemljama Evropske unije. Mi smo čak do te mere uspešni i inovativni da smo umesto nedavno lansiranog koncepta cirkularne ekonomije primenili onaj manje poznat i svakako manje poželjan od strane političke i ekonomske elite - koncept solidarne ekonomije.

Ne postoji drugi grijeh osim gluposti.
Oscar Wilde

Piše: Dr Viktor Simončič - kolumnista iz sus(j)edstva

Postalo mi je mučno. Čini mi se da bi mi mogao izbiti herpes. Izbija mi uvijek kada se osjećam varanim i prevarenim i kada navale gluposti protivne zakonima prirode. Taj pogani znak na usni otkriva da se živciram. Mora da sam samo ja ili posebno osjetljiv na prevare i gluposti, ili mojisudržavljani ne primjećuju ono što ja primjećujem, ili su pak stekli neko anti herpes imunitet. Ma iskreno govoreći i ja sam dosta otporan, ali ipak trebam lijek. Medicinu, kako se kaže u narodu. Moja medicina je javna obznana gluposti.

... ili zašto baš nama uvijek zapadne samo kupus

 

Bezbrojni priručnici o postupanju s otpadom, od nevladinih organizacija do institucija Europske unije, propagiraju u pravilu jedinstven način postupanja. Isto za velike i male, isto za bogate i siromašne, isto za grad i selo, isto za one koji imaju prerađivačku industriju za sirovine iz otpada do onih koji toga nemaju. 

Lakše je izvaditi čep iz prazne boce no promijeniti način razmišljanja (parafrazirana poslovica po sjećanju, iz neke instant metode mog učenja engleskog) 

Živimo u vremenu kada se tehnološke revolucije događaju skoro svakodnevno. Malo duže pamtim, pa se sjećam prvog kopirnog aparata, kojeg smo 1970. godine na fakultetu gledali kao čudo. List kojeg ste htjeli kopirati ste stavili na ploču, a ispod njega neki „roza“ tanki papir. Sličan onim plavim „indigo“ papirima, kojeg se danas vjerojatno sjećaju samo stariji, oni kojima je pisača mašina bila današnja tipkovnica. Onda se stisnuo gumb i ploča se osvijetlila. Onda se „roza“ list izvadio i spojio sa bijelim papirom za pisače mašine. Oba lista su se zajedno provukla kroz dva valjka. I gle čuda, na bijelom papiru je osvanula ista slika kao na originalu. Postupak je trajao 1-2 minute i izazivao je čuđenje i kod tehnički najpotkovanijih profesora. U to vrijeme su računala, da bi izračunali koliko je  3 x 3 zauzimala prostore manjih stanova. Telefoniralo se okretanjem brojčanika, a kontakti su se ostvarivali pismima. Napišeš pismo i nekoga pitaš nešto. Onda pismo pošalješ i čekaš da ti onaj drugi odgovori. U najboljem slučaju to trajalo danima. Onda se dogodio mobitel, računala veličine kutije za cigarete, Internet, e-mail, skeniranje dokumenata, …… Sve na dugme i odmah. Nitko se više ne čudi ničemu. Vjeruje se da je sve moguć. 

    “ Progress comes from the intelligent use of experience. ” 

(Napredak dolazi pametnim korištenjem iskustva)— ElbertHubbard

 

Iako sam jako  počašćen nisam siguran da sam trebao preuzeti  ulogu „kolumniste iz susjedstva“.  Prvo jer se bojim mog (ne)znanja, a i ne osjećam se kao da sam u susjedstvu. U zbrajanju godina života još uvijek ispada da mi ovo ovdje godinama nije bilo susjedstvo. I tu sam bio kod kuće. A drugo, ne bih volio da razočaram. 

    Možda je trenutno najvažnije da proces priključivanja EU shvatite kao veliki izazov i jako, jače, najjače  odgovoran i zahtjevan posao. Sada krojite sudbinu. Imate priliku ispuniti snove ali i doživjeti veliko razočarenje. Možete postati uspješni, ali i bez radnih mjesta i perspektive. Na putu ćete se susresti s armijom birokrata. Oni će zahtijevati da preuzmete obaveze na njihov način. Tražit će da postanete nalik njima, jer oni vjeruju da postoji samo jedan način u svemu. I samo taj način je ono dobro. Samo njihovo.  Žele da smo svi jednaki, svi istog oblika /čitaj: razine (ne)razumijevanja/. U kutiju stane najviše istog oblika. Najlakše istih kocki. I onda ne postoje više različiti ljudi, države i kulture koje predstavljaju  vrijednost upravo u svojim različitostima. 

Piše: Kristina Cvejanov

Tačan odgovor je ništa. 

Da nekim slučajem gore pomenute i još 424 životinjske vrste koje su u Srbiji na pragu istrebljenja imaju pravo glasa na izborima zaštita životne sredine bi bila u vrhu prioriteta svake političke stranke, pa i one vladajuće. Za razliku od ljudi životinje su svesne da njihov opstanak zavisi od zemljišta iz kog raste hrana koju jedu, vode koju piju, vazduha koji udišu.

Piše: Kristina Cvejanov
Sakupljanjem smeća u Srbiji se bave javna komunalna preduzeća. Mastodonti samoupravnog sistema, služe za reciklažu političkih kadrova i zapošljavanje šurnaja po tetkinoj liniji. Služe vođi, služe i građanima, mada ne tako revnosno kao za vreme Aleksandra Rankovića. Javna komunalna preduzeća igraju važnu ulogu u životu naših naroda i narodnosti. Snabdevaju građane vodom iz davno dotrajalih vodovoda, zakopavaju ih i prekopavaju na prenatrpanim grobljima, sakupljaju posvećeno njihovo đubre koje još posvećenije bacaju na okolne livade. Te ograđene livade sa kućicom za tradicionalno pijanog čuvara i izbledelom tablom na kojoj se lažno predstavljaju kao deponije, pod teretom godina danas više podsećaju na planine, a malo ko se zaista i seća šta je nekada bilo ispod hiljada kubnih metara svakojakog smeća.

Piše: Kristina Cvejanov
Prema nekim procenama preko 30.000 ljudi se u Srbiji bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina, a da je ovaj broj verovatno i veći pokazuje istraživanje koje je kompanija za reciklažu plastike Greentech iz Novog Sada sprovelo u januaru 2015. godine. Prema rezultatima ankete koja je sprovedena među Greentechovim dobavljačima (80 privatnih i javnih komunalnih preduzeća  koji se bave sakupljanjem PET otpada), samo u sakupljačkoj mreži ovog preduzeća 2510 neformalnih sakupljača je stalno angažovano na sakupljanju PET otpada, a 2550 povremeno. Nešto više od 5.000 sakupljača, prema podacima Greentecha, godišnje sakupi oko 7.000 tona PET otpada za reciklažu, što je 87% od ukupnih količina koje reciklira ovo preduzeće.

VIDEO

NAJAVA DEŠAVANJA

  • 1
  • 2
  • 3

NOVO

  • 1