“ Progress comes from the intelligent use of experience. ” 

(Napredak dolazi pametnim korištenjem iskustva)— ElbertHubbard

 

Iako sam jako  počašćen nisam siguran da sam trebao preuzeti  ulogu „kolumniste iz susjedstva“.  Prvo jer se bojim mog (ne)znanja, a i ne osjećam se kao da sam u susjedstvu. U zbrajanju godina života još uvijek ispada da mi ovo ovdje godinama nije bilo susjedstvo. I tu sam bio kod kuće. A drugo, ne bih volio da razočaram. 

    Možda je trenutno najvažnije da proces priključivanja EU shvatite kao veliki izazov i jako, jače, najjače  odgovoran i zahtjevan posao. Sada krojite sudbinu. Imate priliku ispuniti snove ali i doživjeti veliko razočarenje. Možete postati uspješni, ali i bez radnih mjesta i perspektive. Na putu ćete se susresti s armijom birokrata. Oni će zahtijevati da preuzmete obaveze na njihov način. Tražit će da postanete nalik njima, jer oni vjeruju da postoji samo jedan način u svemu. I samo taj način je ono dobro. Samo njihovo.  Žele da smo svi jednaki, svi istog oblika /čitaj: razine (ne)razumijevanja/. U kutiju stane najviše istog oblika. Najlakše istih kocki. I onda ne postoje više različiti ljudi, države i kulture koje predstavljaju  vrijednost upravo u svojim različitostima. 

     I u zaštiti životne sredine će tražiti  da primijenite preko noći ono za što su oni trebali desetljeća i hrpu para. Lako datim obećanjima sve države su do sada obećavale „to isto“ samo da ih što  prije prime k njima. Postaju kao oni, kopiraju ih, zaboravivši da su oni ipak oni. I umjesto da put do zajedničkog cilja prilagode sebi, pokušajima da kopiraju tuđa rješenja, primijenjena drugima, nailaze na nepremostive prepreke. 

U Sloveniji i u Hrvatskoj kako bi bili baš sve ono što nismo,  najvažniji su nam bili oni koji znaju engleski. Ako se dobro sjećam, magistrica engleskoga je vodila pregovore u području okoliša s EU. EU-ovci su sigurno bili sretni. Mogli su razgovarati o ljepotama Hrvatske i dogovarati ljetovanja iz prve ruke. Struka, tko te pita, kada perfektno govoriš engleski. Naši mediji su prenosili pohvale iz EU kako smo dobri, kako smo uspješni. Kako još nikog nije bilo kao što smo mi. Kako nismo slušali struku i kako nismo uvažili potrebe naše privrede „uvalili su nam“ nemoguće uvjete koje moramo ispuniti preko noći, a zna se s njihovim tehnologijama, često i onima koje oni još nemaju u praksi. 

 Dragi moji susjedi, volio bi da se pokažete boljima. Imam osjećaj da bi mogli biti ako ćete oslušnuti potrebe vaše privrede i uvažiti svoje navike i običaje. Svakako morate pomoći privredi da se prilagodi otvorenom tržištu, na kojem drugi imaju  podršku svojih država, niz skrivenih subvencija i jeftine kredite. Imaju sve ono što kod nas nije bilo u dovoljnoj mjeri. Zbog toga imamo gotovo u svim gradovima najčišću moguću životnu sredinu jer smo zatvorili gotovo sve što se moglo. A kada zatvorite radna mjesta, zatvorili ste i budućnost onih koji dolaze.

Reciklažna privreda je jedna od najperspektivnijih grana. Gotovo sav otpad  je danas sirovina. Sirovina koja najčešće traži vrijedne i stručne ruke, nudeći  bezbroj radnih mjesta. 

Ne jedanput, sam isticao kako je velika šteta da se u Hrvatskoj ne govori kineski. Zašto? Da se kod nas govori kineski, vaši pregovarači manje bi prepisivali, i više mućnuli glavom prije nego preuzmu obaveze. Kod prepisivanja iz prepisanog lako se dogodi „falinka“ kako to u „Autobiografiji“ upozorava Nušić

 „Sećam se, na primer, da smo jednom igrali krize. Kriza je pojava koja traje od samog početka ove države i trajat će sve dok država ustraje, kao ono kada se dete rodi „s falinkom“ pa je vuče celog života.“ 

    Znanje imate. Ne dozvolite da se ijedna obaveza preuzme prije nego se pitate da li je to dobro za vas, za sve, ima li smisla, ….. koliko radnih mjesta ćete morati zatvoriti, a koliko otvoriti. Tko to zna bolje od onih iz realnog sektora, koji uspijevaju unatoč preprekama. 

viktor2

VIDEO




NAJAVA DEŠAVANJA

  • 1

NOVO

  • 1