Šarene kante vrhunac tehnološke revolucije?

Lakše je izvaditi čep iz prazne boce no promijeniti način razmišljanja (parafrazirana poslovica po sjećanju, iz neke instant metode mog učenja engleskog) 

Živimo u vremenu kada se tehnološke revolucije događaju skoro svakodnevno. Malo duže pamtim, pa se sjećam prvog kopirnog aparata, kojeg smo 1970. godine na fakultetu gledali kao čudo. List kojeg ste htjeli kopirati ste stavili na ploču, a ispod njega neki „roza“ tanki papir. Sličan onim plavim „indigo“ papirima, kojeg se danas vjerojatno sjećaju samo stariji, oni kojima je pisača mašina bila današnja tipkovnica. Onda se stisnuo gumb i ploča se osvijetlila. Onda se „roza“ list izvadio i spojio sa bijelim papirom za pisače mašine. Oba lista su se zajedno provukla kroz dva valjka. I gle čuda, na bijelom papiru je osvanula ista slika kao na originalu. Postupak je trajao 1-2 minute i izazivao je čuđenje i kod tehnički najpotkovanijih profesora. U to vrijeme su računala, da bi izračunali koliko je  3 x 3 zauzimala prostore manjih stanova. Telefoniralo se okretanjem brojčanika, a kontakti su se ostvarivali pismima. Napišeš pismo i nekoga pitaš nešto. Onda pismo pošalješ i čekaš da ti onaj drugi odgovori. U najboljem slučaju to trajalo danima. Onda se dogodio mobitel, računala veličine kutije za cigarete, Internet, e-mail, skeniranje dokumenata, …… Sve na dugme i odmah. Nitko se više ne čudi ničemu. Vjeruje se da je sve moguć. 

Jedino što je ostalo nepromijenjeno,  je vjera da se korisni otpad može iskoristiti samo ako se prikupi u odvojenim posudama. U šarenim kantama na ulici. Da li zbog interesa nekih skupina, da li zbog neznanja, jedino se u iskorištavanju korisnih sirovina ne priznaju mogućnosti inovacija. Ljudi žive u svemiru, skoro će neka ekspedicija i do Venere, a u otpadu se stalo na par šarenih kanti. Nisam ni znao da sam tehnološki bio tako napredan još prije 30 – 40 godina, kada smo postavili prve „šarene kante“ i da će jedino to, uz konstantu gravitacije i još poneku svemirsku konstantu ostati neka vrsta misaone konstante do danas. 

A to nije istina. Danas postoje tehnologije koje omogućuju da se iz mješovitog otpada izdvoje sve korisne sirovine. Tehnologije koje su provjerene u praksi. No unatoč tome, na svim nivoima, sve do EU (imao sam priliku o tome nedavno u Briselu raspravljati s „najodgovornijima“), čuje se kako nije moguće iz mješovitog otpada dobiti kvalitetne (čiste) sekundarne sirovine. Kažu, nije moguće jer je to empirijski dokazano. Kažu nije moguće jer „na papiru ostanu zalijepljene špagete“. Kažu svašta, uglavnom s autoriteta političkog ili akademskog položaja. Ispada da na položajimakoji odlučuju o postupanju s otpadom sjede oni koji vjeruju „kako nije moguće iz mješovitog otpada dobiti čist sekundarne sirovine“ na način kako vjernici vjerujuu dogmu (istina koja obvezuje vjernike da u nju vjeruju). No, za razliku od vjernika koji vjeruju i u ono što ne vide, borci za šarene kante ne vjeruju ni u ono što se može vidjeti u praksi. Toliko u to ne vjeruju da to ne žele niti pogledati. Dovoljno je njihovo,  kako izdvajanje upotrebljivog korisnog otpada iz mješovitog otpada nije moguće. I tako neki vjeruju da je moguća ljudska posada na Veneri, a neki ostaju na „šarenim kantama“. 

Nedavno sam upozoren na, 236. emisiju – Paralele – europski magazinemitiranu na Hrvatskoj televiziji, u februara  2015. Tema:Koja su pravila EU o zbrinjavanju s otpadom, a koji planovi – na čijim primjerima trebamo učiti. Ako nemate vremena pogledajte prilog samo od 19. do 25. Predstavnica tvrtke rumunjske Rompres gospođa Adriana Calcan je rekla: »Hrvatska i neke druge zemlje nam pomažu jer možemo slijediti njihov primjer«. Dalje u prilogu se pokazuje izdvajanje korisnih sirovina iz mješovitog otpada na postrojenju blizu Bukurešta. Pokazuje se ulaz mješovitog otpada, rotosito, srce MBO-T tehnologije tvrtke Tehnix, a nešto kasnije linija na kojoj se izdvajaju korisni dijelovi otpada. 

Istini za volju, u Hrvatskoj tehnologija baš ne prolazi, ali se postrojenja, osim u Rumunjskoj i negdje dalje, mogu vidjeti u Novom Sadu, Konjicu, Mostaru, ….. Vrijedno je spomenuti da se i na deponiji Vinča pokušava iz mješovitog otpada izdvojiti korisne sirovine. Hvalevrijedan napor.

Vjerujem da među reciklerima, ima onih koji vjeruju da „šarene kante“ nisu vrh tehnološkog razvoja čovječanstva, i da ima onih koji bi mogli povjerovati da je izdvajanje upotrebljivih (čstih!) korisnih sirovina na izvoru iz mješovitog otpada moguće. Pogotovo kada to vide. Pri gledanju se mogu i uštinuti da se uvjere da je istina. 

Zamislite, uz primjenu tehnologije, koja je samo malo skuplja od sortirnice. iz kućnog otpada se mogu izdvojiti sve korisne sirovine, a ne samo one koje je pojedinac spreman odnijeti u neki spremnik. Jer ta spremnost i nije baš onakva kakovom se često prikazuje. Pa čak i Nijemci nisu baš onakvi kave si zamišljamo. Tako na primjer i u Njemačkoj postoje primjeri gdje građani u posudu za bio otpad ubacuju i 20 % drugog otpada, u posudu s ostatkom otpada 30 % otpada koji tamo ne spada, a u žutu vreću za otpadnu ambalažu čak do 40 % drugog otpada.

viktor2

VIDEO




NAJAVA DEŠAVANJA

NOVO

  • 1