Novi ciljevi kružnog gospodarstva su velika sarma

... ili zašto baš nama uvijek zapadne samo kupus

 

Bezbrojni priručnici o postupanju s otpadom, od nevladinih organizacija do institucija Europske unije, propagiraju u pravilu jedinstven način postupanja. Isto za velike i male, isto za bogate i siromašne, isto za grad i selo, isto za one koji imaju prerađivačku industriju za sirovine iz otpada do onih koji toga nemaju. 

Za primjer se uzimaju i gotovo nasilno nameću najrazvijenije sredine i jednaki put kojeg su do  sadašnjeg stanja prošli. 

Kreće se od broja šarenih kanti na izvoru, pa onda dalje, kao da to ništa ne košta. Uporno se onim manje razvijenima ugrađuje zabluda svih zabluda kako je uotpadu novac! Spominju se silne količine potencijalnih sirovina u novom i na deponijima odloženom otpadu. Ispada što više otpada više novca. Uvjeravanje kako se u otpadu nalazi novac slično je onom da se u moru nalazi sol. Koliko li se bogatstvo krije u Jadranskom moru s milijunima kubika vode u kojima se u svakoj litri nalaze grami soli. Problem je u dobivanju čiste soli, isto kako se i iz otpada moraju izdvojiti čiste frakcije da bi se mogle koristiti.

Nažalost, postupanje s otpadom je uvijek trošak, a mogući novac leži samo u smanjenju nepotrebnih troškova i činjenici koliko ste nužnih izdataka iskoristili u svojoj sredini, za zapošljavanje vaših tvrtki i radnika i koliko se tih sredstava vratilo u lokalnu – vašu domaću privredu. 

Trenutno se onako „na veliko“ prodaje kružno gospodarstvo – engl. „circular economy“. Kružno gospodarstvo se temelji na paradigmi:otpad je sirovina na krivom mjestu i otpad jednoga postaje sirovina ili energent drugoga - druge industrije. Ne radi se o ničem novom. Oduvijek su se koristili otpadni metali, stari papir, krpe, staklo,kosti i pepeo za proizvodnju sapuna, …., zeleni otpad i drugi bio otpad za proizvodnju gnojiva, a otpadna hrana za hranjenje životinja. To je klasičan način racionalnog odnosa do resursa, naročito poznat u seoskim domaćinstvima. 

Na prvi pogled kružno gospodarstvo izgleda dosta jednostavno:

 

U praksi je ipak dosta složenije:

 

 Izvor: www.nature.com

Danas se u EU reciklira samo otprilike 40 % otpada koji nastaje u kućanstvima EU-a. Tih 40 % nam EU prodaje kao sarmu. Sarmomse prikrivaju velika odstupanja među državama članicama i regijama jer u nekim područjima stope recikliranja otpada iznose čak 80 %, dok su u drugima niže od 5 %. Bruxelles, 2.12.2015. COM(2015) 614. 

Velike razlike proizlaze prije svega iz činjenice da postupanje s komunalnim otpadom osim materijalnih, zahtijeva i cijeli niz drugih preduvjeta (organizacija, kapaciteti prerađivačke industrije, poticaji) pa se onih 80% recikliranja odnosi na najrazvijenije članice EU (čitaj: bogatije), a onih 5 % na najmanje razvijene (čitaj: siromašnije). Bogatima meso, siromašnima kupus i svi zajedno jedemo sarmu. 

Unatoč više nego sramežljivim pomacima u stupnju ponovnog iskorištavanja otpada, Europska unija donosi još ambicioznije programe, što se, s obzirom na više nego skromne dosege u stupnju reciklaže kod većine država EU,  može smatrati izvjesnim paradoksom.Do 2030. godine u EU bi se trebalo reciklirati 65 % komunalnog otpada, 75 % ambalažnog otpada, a odlagat bi se smjelo samo 10%. Sarma će tada izgledati još jadnije za siromašne. Ako se nastave sadašnji trendovi u reciklaži, onda će valjda 2030. godine bogati reciklirati 150%, a siromašni vjerujem 11%. Kako je moguće 150 %. Inače ni nije, ali EU birokracija i domaće političke elite, koje najčešće ne znaju što su pročitali, naći će dobro obrazloženje i za to. 

Odvojeno prikupljanje na izvoru je neka vrsta manufakture, jer  ovisi o spremnosti pojedinaca da sudjeluju u odvajanju. Ta spremnost i nije baš onakva kakvom se često prikazuje. Praksa pokazuje da se u na izvoru izdvojenom otpadu uvijek  baci i nešto što tamo ne spada, pa je nakon izdvajanja na izvoru uvijek potrebno sortiranje. Udjeli onoga što ne spada u pojedinu posudu su neočekivano visoki. Najčešće dosižu i preko 50 %, pa se onda odvojeno sakupljeni otpad na izvoru može smatrati mješoviti otpad s povećanim udjelom papira, ili povećanim udjelom plastike, ili …..

Na upravo održanoj Prvoj tehnološkoj konferenciji postupanja s otpadom u Donjem Kraljevcu, u organizaciji tvrtke TEHNIX, doktor Heribert Gisch, koji je 10 godina vodio komunalnu tvrtku u Njemačkoj sa milijun korisnika, koji je 20 godina bio gradonačelnik i savjetnik je najodgovornijih za okoliš, iznio je gotovo nevjerojatan podatak, kako u na izvoru odvojeno sakupljenoj ambalaži u Njemačkoj  ima manje od 50 % ambalaže! U spremniku za ostatak otpada se nalazi 40 – 50 % ambalažnog otpada, a u spremniku s bio-otpadom do 30 % otpadne ambalaže.

Na slijedećoj slici prikazan je udio nepoželjnog otpada u spremniku za otpadnu ambalažu u jednoj mjestu u Njemačkoj. Prikaz dosta vjerno preslikava i stanje u drugim sredinama. 

 

Izvor: Dr. Heribert Gisch, Prva tehnološka konferencija postupanja s otpadom, Dinji Kraljevec, septembar 2016.

DR. Gisch je rekao još nešto važno. Gotovo da nitko ne zna koliko stvarno košta zbrinjavanje ambalaže na sadašnji način. Ako sam dobro zapamtio, spomenuo je sadašnju cijenu mlijeka u Njemačkoj od 20 euro centi u kojoj je 1.5 euro centanaknada za ambalažu. 

Kako god bio napredan sistem izdvajanja korisnih dijelova otpada na izvoru, uvijek se u pojedinim frakcijama nalaze značajne količine onoga što tamo ne spada pa se odvojeno prikupljeni otpad na izvoru uvijek se mora sortirati. 

Za izdvajanje korisnog dijela otpada iz mješovitog otpada tvrtka TEHNIX je razvila danas u svijetu, barem meni nije poznata neka druga tehnologija koja bi bila približno uspješna, jedinstvenu tehnologiju - MBO-T. Za razliku od neke vrste manufakturnog načina prikupljanja u odvojene spremnike na izvoru, od strane pojedinaca, što je inače bila i još uvijek može biti sasvim prihvatljiva praksa kod onih koji to rade desetljećima,  radi se o izdvajanju korisnih sirovina i dobivanju alternativnih energenata iz mješovitog otpadana industrijski način, pri čemu količina i čistoća dobivenih frakcija ne ovisi o spremnosti pojedinaca da sudjeluju u procesu. 

Ova tehnologija omogućuje izdvajanje svih frakcija koje se nalaze u komunalnom otpadu. Zbog toga se ovom tehnologijom mogu u cijelosti postići visoki ciljevi predloženi u politici kružnog gospodarstva. 

MBO-T je zbog smanjenih troškova sakupljanja otpada na izvoru (jedna posuda) financijski izuzetno povoljna. 

Iako postoji niz postrojenje koje uspješno rade i u našem okruženju, valjda pod utjecajem tehnologija koju primjenjuju razvijeni, kod nas se i u najvišim stručnim krugovima javlja sumnja kako je nemoguće iz mješovitog otpada izdvojiti čiste frakcije za kasniju materijalnu oporabu, jer se korisni materijali mogu onečistiti prije svega s biološkim kuhinjskim otpadom.

Navodi se argument protiv u obliku nemogućnosti iskorištavanja papira na kojem „ostaju zalijepljene špagete“. U ovoj tehnologiji, u rotacionom situ papir i špageti se osuše i dolazi do toga da „šapagete otpadnu s papira“. Navodi se i argument kako se ne može materijalno iskoristiti zauljeni papir. Točno, on se na liniji za sortiranje propusti do kraja linije i tamo odvoji u gorivi ostatak. 

Na moj komentar takvog (ne)razumijevanja stvari,i teksta na temu „Špagetima protiv tehnološkog napretka“ http://zg-magazin.com.hr/spagetima-protiv-tehnoloskog-napretka/javio mi se kolega iz Zenice, inženjer starog kova, s kratkim mailom: „ Danas ću biti na Okruglom stolu koji se održava u okviru Zeničkog sajma ZEPS 2016.Kako ću da iznenadim s Viktorovim poučkom "Burekom protiv  tehnološkog razvoja". Umašćeni papir od špageta je mila majka u odnosu na papir umašćen burekom. Zamisli da na kraju ispadne Bosanci kupili TEHNIX tehnologiju pa se pokajali jer se ne može tretirati papir umašćen burekom. I šta će kud će proglase  Direktivu da se više ne smije jesti burek. Jer  nema toga što mi više volimo od Direktive.“

Ljubav prema direktivama kod nas se potvrđuje lakoćom prepisivanja obaveza, bez da se pročita tekst, a kamo li da se razumije. Pa se često pitam: „Čita li ovdje itko?“ 

Zbog svoje jednostavnosti i ukupnih troškova, uz omogućavanje bitno racionalnijeg i okolišno prihvatljivijeg načina prikupljanja otpada, upravo tehnologija,  koja omogućuje izdvajanje svih korisnih dijelova otpada za materijalnu oporabu kao i dobivanje visoko kaloričnog zamjenskog goriva, bez obzira na način prikupljanja otpada na izvoru, predstavlja ključan preduvjet kako se vrlo ambiciozni ciljevi gleda kružnog gospodarstva mogu ostvariti i u ekonomski manje razvijenim sredinama.Tehnologija omogućuje ispunjavanja još i ambicioznijih ciljeva od onih predloženih od strane EU i omogućava da novi ciljevi ne predstavljaju utopijske ciljeve, već itekako realne, lako dosegljive i manje razvijenima. 

Bilo bi nekorektno s moje strane, uz TEHNIX ne spomenuti i primjer izdvajanja korisnih dijelova iz mješovitog otpada u Regiji, koji je uspostavila tvrtka „Kostak“ u Krškom (Slovenija) i kojeg sam nedavno vidio na deponiji na Vinči. Obje tehnologije, koje nažalost nemaju mogućnost sušenja otpada prije razdvajanja, pa su mogućnosti ovih tehnologija dosta ograničene, predstavljaju hvalevrijedne napore, prema industrijskoj preradi i obradi komunalnog otpada. 

Uvođenje industrijskog izdvajanja korisnih dijelova otpada, uključujući i ostatak otpada s visokom energetskom vrijednošću biprije svega trebao biti interes „reciklera“ ali i onih koji u procesu približavanja EU obećavaju ispunjavanje visokih ciljeva EU preko noći. Ostane li se na sadašnjem manufakturnom pristupu, zanemare li se industrijski način obrade komunalnog otpada, slijepo vjerujući kako sarma može napraviti samo od kupusa, onda se ne treba iznenaditi mogućim sankcijama, koje su već najavljene Hrvatskoj http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-16-1452_en.htm ihttp://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-16-2490_en.htm. 

Vjerujem da će druge države Regije, prije potpisivanja predpristupnog ugovora s EU realno procijeniti obećanja koja će dati. Preduvjet je da se pročita ono što piše u dokumentima EU, a ne da se pročita ono što smo preuzeli u Hrvatskoj. Iako nije lijepo kritizirati stanje u vlastitoj državi, ne samo zbog mnogih zajedničkih stvari iz prošlosti, i na ovaj način pokušavam upozoriti prijatelje, iako nisam uvjeren da će netko poslušati nekog odavde, kada puno ljepše zvuče obećanja na engleskom, pa makar se izgovoreno ne razumjelo. 

Koga zanima: Viktor Simončič tjedno objavljuje svoje gledanje na događaje, malo politike, ali najčešće vezano problematiku otpada, razvoja i okoliša/životnu sredinu: http://zg-magazin.com.hr/category/ljudi-i-misljenja/viktorov-poucak/

Objavio je i knjigu „Društvo umanjene vrijednosti – prvi dio“, koja se može preuzeti ovdje...

 

VIDEO




NAJAVA DEŠAVANJA

NOVO

  • 1