Mikseri naši nasušni…

Mikseri naši nasušni…

Poštovani čitaoci, dogodili su mi se Mikser i mikser! Gotovo u istom danu, dva miksera. Jedan, deseti jubilarni put. Izvanredan. Sadržajan. Bogat. Zanimljiv. Nema šta nema. Pravi dorćolski! Drugi, ručni, holandski. Da sam znao da će ovaj drugi da se desi, rekao bih ambasadoru zemlje ukradene od mora, na ovom prvom. Al’ nije. Pa šta da se radi, život teče ..

Prvi Mikser je bio festival, održan pod sloganom „Ciirkuliši“. I cirkulisalo se puna tri dana. Čitaćete već o tome, pa ne bih da ja sad impresioniram k’o Tuluz Lotrek. Bilo je sjajnih panela u sjajnom ambijentu. Okruženi eksponatima Muzeja nauke i tehnike razgovarali smo, razmenjivali iskustva, slušali iskusne goste iz Jevrope, učili… I gledali te stvari okolo, koje su radile decenijama. I koje je luda trka za profitom pokvarenog ljudskog uma proglasila zaostalim. I umesto dobrog po redovnoj ceni, uvalila nam jeftino đubre. Po sistemu, boli te uvo, kad crkne baciš i kupiš drugo. Isto jeftino. I isto džabe. I onda, posle desetak godina izvedeš računicu i ukapiraš da si kupujući to đubre deset godina potrošio deset puta više love nego za ono što je stvarno vredelo. I što si mogao da popraviš kad rikne. Ili odneseš majstor Mići u komšiluk. I onda nam dođe ta Jevropa, koja nam je sa sve Jamerikom i Engleskom zemljom proleterskom uvalila tu filosofiju, dođe da nas uči kako treba da popravljamo staro i pravimo stvari koje će da traju duže. I sad oni to rade po bogatim jevropskim provincijama i lepo im. Cirkularno. Kažu, potrošili smo Planeticu za ovu godinu već u avgustu. Od avgusta trošimo sledeću godinu. Cvrc! Potrošili smo je, braćo i sestre, nema je više. Izšibicarili smo je. Zavalili je pod jednu od tri šibice, pa pošto nismo znali zanat šibicarski (nisu svi sa Dorćola, sorry) nepažljivo smo je zgazili kao kuglicu od staniola. „I čime sad ja da radim?“ drao se na mene pokojni Nevra, kad se meni to desilo na Kališu. Na onom istom Kališu na koji ove budale ‘oće da grade gondolu. Nije ovo Venecija, rođaci, no gondole, no gondolieri, amicci nostri! A na koga ja sad da se derem? Sad kad smo svi krivi i samo gledamo popreko u nameri da nađemo nekog bahatog pacijenta pa da mu spočitamo nevaspitanje. A onda naiđe jedan takav sa pit bulom koji se uneredi nasred ulice, al’ niko ne bi da mu priđe. Nabildovan baja, tetoviran, ima frizuru k’o Dilparić i ruke k’o lopate. Nema veze, sačekaćemo neko dete sa maltezerom, moramo nekome da objasnimo. Neko će nas čuti i preneti dalje. Kazao ministar na otvaranju Miksera „Ljubav će pobediti!“ Ja hteo da mu pevam, al’ nisam mogao da izaberem na vreme. „All you need is love“ ili „Verujem u ljubav“? Ne znam kakvu muziku voli. Da ne uvredim čoveka ako promašim žanr. „Love is like oxigen“ pevao je Žan Mišel Žar, al’ su ljudi slabo razumeli poruku. A sad? Devet miliona smrti godišnje od zagađena vazduha. Dvadeset hiljada u Srbiji. Dobro, ‘ajde, šta je 20.000. Alo, ti iz Svetske zdravstvene, ne diraj ti meni u Smederevac, znaš! Mi smo Srbi, naše ikone su smederevac, golf dvojka i srebrna kašika. Nisam rekao zarđala, nego srebrna, zarđalu koriste retardi, a od srebrne se niko nije razboleo, kazao mi pop. Zato se i ne pričešćujem, ja, bezbožnik jedan, koji čak ni ne posti. I onda, na tom Mikseru, ubavom em poučnom, zamalo da počne njanjavljenje. Identično kao ono koje slušamo proteklih 25 godina: nemamo navike, nismo svesni, namamo kontejnere, nemamo kamione, ne znamo šta ćemo sa „neformalnim“ (čuj, neformalnim!) sakupljačima, ne znamo gde ide lova od kesa iz maksija, ne znamo ovo, nemamo ono… I ja, braćo i sestre, ustanem i lepo kažem, kao i obično, biranim rečima, nemamo muda dame i gospodo! Nama treba ministarstvo s mudima! Ima među čitaocima prisutnih svedoka. Dokle bre više da ovo malo, jadno i zapostavljeno ministarstvo, trinajsto prase srpske Vlade (nije greška, tako se kaže, trinaJsto), bude krivo što nema love, nema kamiona, nema kanalizacije, nema ovo, nema ono… Ima samo ljubav! A šta je ljubav bez patke? Platonska. Piši pesme k’o mučeni Petrarka. I krepaj u neuzvraćenoj ljubavi.

Dakle, ima da se prozovu i postroje sva ona šatro ozbiljna ministarstva: finansija, kao prvo, pravosuđa, kao drugo, energetike, kao treće, ono za lokalnu samoupravu, vodoprivrede, šumarstva I poljoprivrede, zdravlja, trgovine, murije… ma sve bre mora da ih postrojimo! Pa imaju i oni decu, familije, roditelje, braću, kumove… Na kolenima da ulaze kod nas! Tačka, bre! I da daju lovu, naravno. Svi do jednog. Ajde, bre više! Šta tu meni neko, državni interes, ovo, ono! Deca su državni interes, dame i gospodo indijanci. Deca su Srbija. Selo je Srbija. Reka je Srbija. Ste videli kad reka jurne? Zaboravili ste Obrenovac? E, sad ćete da se opsetite. Pa vidite gde je lova. U onim mikserčićima što smo pazarili po buvljaku. Koje ste krnuli u reku čim su crkli.

To je onaj drugi mikser. Filips. Model HR 1500/A. Dobio sam ga za svadbu. Crklo đubre holandsko. Nije radilo ni četrdeset godina, samo trideset devet. U proseku jednom u dva dana. Izlizao se zupčanik. Ja ga otvorio, u njemu pola kile prah šećera i brašna. Očistio, ono sija. Nigde korozije. Valjda je zato i propao taj Filips. I ta Holandija. I onda uronim u net da nađem neki drugi. I svi kažu Boš. Kao, to je kvalitet. Nije bučan, kaže reklama, možeš da mutiš kolače dok deca spavaju. Pa kod mene se celog života mutili kolači dok deca spavaju! I kupim ja taj… to… i zaronim ga u mleko, jaja i brašno za palačinke. I ono počne da vrljavi. Zaustavim, gledam, krepala mu metlica. Iskrivila se k’o pokojni Toza, kad ga udario autobus, Bože me prosti! Na prvo mućenje. Sad, dal’ su mi bila tvrda jaja ili je do brašna, stvarno ne znam. Tek, krepalo to.

I šta sad? Zlo, propade Biblija, kaže Galčinjski (poljski pesnik, za neupućene).

Ili, po Preveru, starom dobrom čika Žaku: Svakome svoj cirkus!

Tako da, uključi mozak, širi ideju, cirkuliši. Pokaži da imaš… to… ljubav. Ljubav će spasiti svet. Naročito kad se ugasi svetlo i deca utonu u san.

O tome, sledeći put. Mislim, o ljubavi i svetu.

Konobar, daj neki čivas. I račun, da platim

Autor je rođen 1958. god. u Beogradu. Osnivač i direktor firme ENVI TECH d.o.o. ,osnivač i izvršni direktor NVO za popularizaciju ekologije „Ekosfera“ i izdavač istoimenog časopisa. Tokom 35-godišnje karijere učestvovao u izradi preko 1000 studija i projekata iz oblasti vodosnabdevanja, zaštite voda, prečišćavanja otpadnih voda, upravljanja otpadom i reciklaže. Suosnivač Centra za hazard i ekološki menadžment „Green LIMES“, Pokreta za ekološko delovanje „Hrast“, Unije ekologa „UNECO“ i NVO „UnBeSo“, nacionalni tim lider svetskog pokreta Let’s do it! i suorganizator Svetskog dana čišćenja. Autor i saradnik na izradi više stručnih publikacija. Autor slikovnica za decu „Čistanka – Hajde da pričamo o otpadu“ i „Vila Dunavka i Ekosferci“. Autor publikacije „Ekološki izazovi Srbije“. Projekt menadžer fakulteta za primenjenu ekologiju Futura.

Podelite