Pošto priroda?

Pošto priroda?
Piše: Dušan Jafok Jakovljević

Imao sam nameru da predstavim još jedno pisanije iz buduće knjige. Al’ mi đavo ne da mira, a to nije uvek dobro. Al’ je uvek zabavno. Čačkanje mečke ponekad je zajeban sport. Al’ zanimljiv. Kao korida. Ako te ne iscepa razjareni bik, odsečeš mu uvo i pokloniš verenici. Nego, šetkam se po Srbijici ovih dana u potrazi za istorijskim otpadima. Nalazim svašta, naravno. Fabričice koje su zarađivale milione malim sredinama, izvozeći u ozbiljne zemlje, netragom su nestale. Ostali samo dugmići. Negde ni dugmići, samo zidine. Nisam, naravno, iznenađen što je uništavanje dobrih firmi redak kontinuitet u proteklih, evo, trideset godina. Iznenađen sam što u tamo nekoj Grdelici, u nekom Dimitrovgradu, u nekoj Žagubici… tamo gde se ljudi znaju oduvek, nema solidarnosti, nema zajedničkog interesa, nema lokal-patriotizma. I, kad odem tamo, oni meni psuju krug dvojke! Kad me tako taknu u Zavičaj, dok se suzdržavam da stvar rešim dorćolski, krene me žvaka i održim im kratki kurs o ekologiji sa osvrtom na lokal patriotizam. Za tih cirka pola sata, nateram ih da bar triput pocrvene. A, pošto umem i može mi se, uvalim im kišobran sa kasnim paljenjem. Jednom mi je jedan (posle smo postali drugari) priznao da mu se otvorio usred noći. Tri dana nije spavao, samo je razmišljao kako sam ga otrovao. I kako da izvadi kišobran iz zadnjice. Danas je taj ozbiljan borac za čistu i zdravu Srbijicu, a sina je doveo na Futuru. Ispalo je da je klinac suvo zlato, a da je tata bio ozbiljno otrovan pogrešnom supstancom. Pobedili smo, klinac i ja. Vratili smo jednog zabludelog na pravi put.

Dok sam ozbiljno razmišljao gde nam se poremetio DNK ukapirao sam da nismo nebesko čudo i to javno izjavio, po cenu da me pravoslavni Davos nikada ne proglasi za sveca. Ima jedan Robinson, taj mi razvaljuje vijuge s vremena na vreme. On se bavi obrazovanjem. I, pazite sad, do kog zaključka je došao: do četvrte godine sva deca funkcionišu na nivou genija. Do desete godine, samo dvadeset posto dece, tako funkcioniše, a do šesnaeste samo dva posto. A zašto? Zato što do desete godine dete, bilo gde u svetu, stopedeset hiljada puta čuje „ne“, a samo pet hiljada puta „da“. Tu je kvaka i to je ukapirao Tesla. On je govorio da se celog života igrao. A Mika Antić je zapisao u jednoj svojoj pesmi otprilike ovako „nikada nemoj biti ozbiljno neozbiljan kao odrasli, oni razmišljaju unatrag… budi uvek neozbiljno ozbiljan kao ti, kao ja, kao ostala deca“.

Zašto ova digresija? Putujući tako ovih dana, zapažam da se ništa od onoga za šta se bori naša mala grupa zelenih pedera nije popravilo. Ako se čudo nekada i desi, ubrzo je tri koraka nazad, pa zaroni! Takozvano „kontra kolo“. Gađam pijačni dan. Na pijaci nigde seljaka, nigde kruške lončare, nigde kukuruza osmaka. Samo Kina, kineske šerpe, kineski beli lukac, kineski crni lukac, pa povrće iz Albanije, Turske… limun iz Argentine. U kafanama mi uvaljuju industrijsku rakiju kao domaću. Onomad u „Šajakči“ pošten konobar – „kakva je kobasica? – Juhorova!“ Pa kako onda Srbin da brine o bilo čemu kad smo toliko ozbiljno neozbiljni. Kad se domaćinom postaje samo u dva slučaja: kad umre tata i kad se uradi kombinacija sa važnim likom iz partije promenljivog naziva. Što po pravilu znači razvaljivanje lokalne fabrike i mažnjavanje svega što može da se odnese. Uključujući i mašine od deset tona. Šta zna dete šta je deset tona? Prti, pa nosi. Juče „aj plati pivo“ ispred prodavnice, danas Versaće, bembara, ovo-ono, generalno, brattteee. i onda kriv krug dvojke. Neće moći, batice.

A gde je tu priroda? Pa nigde. Još uvek pričamo o deponijama, a ona u Prijepolju preti da pregradi Lim. Debili razvaljuju reke i potoke, trpaju ih u cevke, jebe im se za pastrmke, to jedu samo na Badnji dan i Veliki Petak. Za rakove i ostalu boraniju koga briga. Odžaci emituju dimove duginih boja kao za gej paradu. Lokal patriote se takmiče ko će da poseče više, ko starije i zdravije drveće. Geniji kupuju hektare plodne zemlje pored reka, iskopaju šljunak i u tu raku ispuste ulje iz kamiona. A kad im kažeš nešto, onda ide „eeee, baš će to da zagadi, cela Zemlja zagađena, Ameri, Kinezi, Rusi, mali smo mi, to ti je kap u moru, nije to ništa…“

E, zemljaci, zemlja vam se radovala, ne dobija se bolest ni batinom ni sikiricom, nego tom nevidljivom smrdljivom kapljicom koju ste ispišali u svetu nam Srbijicu, jadnog srca. Pa pošto Priroda, tebra, a? Dž, tebra, si ti vozio nekad es klasu? Ide k’o metak. Znam, tebra, samo rakonja gazi brže. I ne prima keš.

P.S. Prošao je Dan žena. Prilika da se napijanje sa tuđim ženama ispegla orhidejom iz naprstka. Nekad se to zvalo karanfil, danas orhideja (od grčkog orchis – muda). Idu nam lepi ekološki praznici: Dan voda je već 22. marta, za Dan reka 14-og smo zakasnili, Dan zdravlja 7. aprila, Dan Planete 22. aprila… Sjajna prilika da učinimo nešto za mesto gde živimo, za svoju zemlju u koju se kunemo samo kad igra Nole i kad nam pomenu Kosovo. Ne budite stipse. Ako imate vremena organizujte neku ekološku akciju, ako nemate pomozite neki en-ve-o, nisu svi na Soroševom spisku. Priroda je jedini pravi kapital koji imamo. Sve drugo je drugo. Okačite moj znak „Let’s do it! Serbia“, besplatan je, počistite neko đubre, posadite neko drvo i pohvalite se. Neka ljudi vide, neko će sigurno slediti naš primer. I izvucite im neku kintu iz budžeta, makar kleštima. Neka ih boli. Nema ljubavi bez bola i tuge.

PPS. Nekad mi se čini da džabe pišem. Ubeđen sam da to čitaju samo oni meni slični. Izgleda da mi treba neko jače piće, a?

Autor je rođen 1958. god. u Beogradu. Osnivač i direktor firme ENVI TECH d.o.o. ,osnivač i izvršni direktor NVO za popularizaciju ekologije „Ekosfera“ i izdavač istoimenog časopisa. Tokom 35-godišnje karijere učestvovao u izradi preko 1000 studija i projekata iz oblasti vodosnabdevanja, zaštite voda, prečišćavanja otpadnih voda, upravljanja otpadom i reciklaže. Suosnivač Centra za hazard i ekološki menadžment „Green LIMES“, Pokreta za ekološko delovanje „Hrast“, Unije ekologa „UNECO“ i NVO „UnBeSo“, nacionalni tim lider svetskog pokreta Let’s do it! i suorganizator Svetskog dana čišćenja. Autor i saradnik na izradi više stručnih publikacija. Autor slikovnica za decu „Čistanka – Hajde da pričamo o otpadu“ i „Vila Dunavka i Ekosferci“. Autor publikacije „Ekološki izazovi Srbije“. Projekt menadžer fakulteta za primenjenu ekologiju Futura.

Podelite
        
  
    
       

2 Comments

  1. Genije…Uvek me oduševe Jafokovi tekstovi.Jaki, kao britva oštri i tačni…Ne pišeš džabe, ima nas mnogo samo nismo dovoljno glasni…

Comments are closed.