Pušenje ili zdravlje, odlučite sami!

Pušenje ili zdravlje, odlučite sami!
Piše: Dušan Jakovljević Jafok
Piše: Dušan Jakovljević Jafok

„Vašar je bio; a na vašaru sablje, pištolji, arapski at, tuniske kape, srebro i zlato, mletačka svila, ženevski sat…“ E, tako je, dragi moji, Đura Jakšić opisivao vašar godine ‘iljadu osamsto sedamdes’ druge. Na ovom našem nedavno održanom vašaru ništa od toga. Da ne beše Čačka i Vranja i poneke firme ne bi se imalo šta ni pojesti, ni popiti. Znam da nećete verovati, ali nije bilo ni Pora, ni E-reciklaže! Ni plave sale za konferencije. Ni vašara u susednoj hali. Ni energetičari, kojih nikako da se otresemo, nisu bili bolji. Da ne beše policije da zauzme pola hale, mogli smo komotno da odigramo gerijatrijsku fudbalicu na male goliće. Bar da zabavimo ono malo dečice koju su nastavnici naterali da pljunu dvesta kinte za đačku kartu. Pa ko je imao sreće da mazne kanticu za đubre kod Gogića, imao, a ko nije – nije. Da su pitali, Gogić bi im podelio te kantice i za dž ispred sajma. Poneko maliciozan, kao ja, na primer, pitao je koliko zabava košta, kao da ne znam da je šest puta skuplja od IFAT-a, na primer. S druge strane, koj’ će nama đavo ekološki vašar? Šta da prikažemo? Kad i ono što prikažemo, ne možemo da prodamo. Javne nabavke. Džabe ih montiraš, ako nisi u planu. A iako si u planu, opet džaba, ako nisi u paketu. A ako si u paketu, koj’ će ti sajam. Tako da, vašar plus narod jednako promaja. A bilo lepo vreme, pa ni promaje nije bilo. Otišla u bolju kafanu. Znate onaj vic o čoveku koji je malo grešio u životu, pa dopao pakla. Kaže njemu Sveti Petar, valjda je on bio dežurni, „Mnogo si grešio, sine, moraš u kazan sa fekalijama. Ovaj prvi čuvaju Nemci, drugi Rusi, a treći Srbi. Kad neko pokuša da pobegne, čuvar ga pukne toljagom. Biraj u koji ćeš!“ Nesrećnik gleda, češka se po glavi, kaže, ja ću u ovaj srpski. „Što?“ začudi se dežurno sveto lice. „Vidiš, sveti oče, Nemci su poznati po radnoj disciplini, nije to za mene. Rusi, po strogosti, a ja ni to baš ne ljubim. Kod Srba ti je uvek bilo – ili nema fekalija ili nema toljage ili nema ko da čuva. A i kad pođeš na površinu, uvek se nađe neko da te povuče za nogu“.

E, sad ćete da kažete kako kod nas ima fekalija kol’ko ‘oćeš! Znam! Ima i toljage, ako baš hoćete, eno tamo po Staroj planini omlatiše ljude, samo zato što čuvaju svoju imovinu od kontroverznih biznismena. Pa da l’ je nama važniji čičin šljivik ili da skupimo po neku kintu svakog meseca da kupimo nesrećnom investitoru malo aviJonče? Malecko, ne više od osam sedišta. Zaslužio, siroma, imao teško detinjstvo. Ajde, sad, prst na čelo – da nije dobar čovek, da li bi, na primer, njemu država dala svoje reke da strpa u cevku? Aj’, pošteno, krivo sedi, pravo besedi. Naravno da ne bi. Naša država vodi računa o svom radnom čoveku. A ne one čiče i babe tamo, stisli se ko da će taj šljivik i tu reku u grob da odnesu. Sramota, bre. lepo su stari Sloveni imali lek za to, čim deda odrtavi – kamen, pa u čelo. Drevni običaj, zvani lapot. E, to, eutanazija je iz raja izašla. Će meni tu gerijatrija da koči progres! Sikter, bre, deda, idi peci rakiju, ne mešaj se u politiku. Kako, nemaš od čega? Uzeli ti šljivik? Ma, jebeš šljivik, ko danas još peče rakiju od šljiva. Peci od nečeg drugog, snađi se, umeš valjda. Em’ si mator, em’ si seljak, ako ti ne znaš, ko da zna? Ja, sa moje dorćolske kaldrme. Pa ja sam jedva naučio da pijem rakiju, a kamoli da je pravim. Ja sam onaj, koji plaća, bre! Rakiju, struju iz obnovljivih izvora, gorivo za aviJone, sve što treba. Plaćam i ne pitam, bole meneee… Neka je mojoj zemlji dobro, kad je njoj dobo i meni je. Nego šta!

A moram i ovo da ispričam, ‘oću da se hvalim i neka ću! Održali smo drugi Svetskii dan čišćenja. Nije bilo masovno kao prošle godine, al’ je bilo dobro. Ekipa za 2020. se polako formira. Prošlogodišnjoj bandi koju smo napravili sa JCI i mojom rok-sister Kristinom, tj. Ekostar pakom, pridružila se ekipa iz „Ne prljaj, nemaš izgovor“ i još neki vredni ljudi. Tako da smo, obrni, okreni, imali tridesetak akcija, par hiljada volontera i skupili par tona đubreta. Sad najavljujemo početak kampanje za 2020. Već se zna da će biti 19. septembra. Donacije primamo i trošimo ih časno. Ništa viski, ništa lično, samo za rukavice, majice, džakove… Donatori, izvol’te, blagajna radi 0-24, valja se. Velika kofa skupi više kiše od male.

Nego, nešto razmišljam, ide zima, ljudi. Opet će da bude gradovi u smogu, skupa struja, … Samo da podsetim, možda neko u državi čuje, Nemačka je solarnim kolektorima rešila pitanje grejanja 100%. A oni su severnije od nas, imaju manje sunca. Možda bi neko ministarstvo moglo da čuje, pa da pita neku banku… neki beskamatni kreditić, na primer. Samo pitam.

Ali, ne! Zaboravite. Sve što sam napisao zaboravite. Ne može sarma da se krčka na solaru. Jebeš život bez smederevca. Jebeš Svetsku zdravstvenu, nemaju oni pojma, šta oni meni tu, otvorena ložišta, ovo, ono, roštilj kancerogen, pečenje jareće iz Đurine pesme, čvarci, pritisak, stres! Tres! K’o da mi ne znamo šta je dobro za nas. Slannnca, rakijica… kako nema rakijice? Posekli čiči šljivik? Ajde? Pa, ko bre, majke mu ga…

Autor je rođen 1958. god. u Beogradu. Osnivač i direktor firme ENVI TECH d.o.o. ,osnivač i izvršni direktor NVO za popularizaciju ekologije „Ekosfera“ i izdavač istoimenog časopisa. Tokom 35-godišnje karijere učestvovao u izradi preko 1000 studija i projekata iz oblasti vodosnabdevanja, zaštite voda, prečišćavanja otpadnih voda, upravljanja otpadom i reciklaže. Suosnivač Centra za hazard i ekološki menadžment „Green LIMES“, Pokreta za ekološko delovanje „Hrast“, Unije ekologa „UNECO“ i NVO „UnBeSo“, nacionalni tim lider svetskog pokreta Let’s do it! i suorganizator Svetskog dana čišćenja. Autor i saradnik na izradi više stručnih publikacija. Autor slikovnica za decu „Čistanka – Hajde da pričamo o otpadu“ i „Vila Dunavka i Ekosferci“. Autor publikacije „Ekološki izazovi Srbije“. Projekt menadžer fakulteta za primenjenu ekologiju Futura.

Podelite