Kontejner za opasan otpad prepunjen – šta i kako dalje?

Kontejner za opasan otpad prepunjen – šta i kako dalje?
Tragom vesti da Udruženje SECPA prekida akciju prikupljanja ambalaže od sredstava za zaštitu bilja, zbog nemogućnosti odlaganja tog opasnog otpada, dolazimo do činjenice da je stanje prilično ozbiljno.

Udarna vest u prethodnom periodu bilo je hapšenje direktora novosadske firme „Eko – Hemik“ zbog nepropisnog skladištenja opasnog otpada. Jedan od razloga pokretanja istrage je i navodno odlaganje mnogo veće količine opasnog otpada na mnogo većem prostoru, nego što je ovoj firmi dozvolom odobreno.
U istom kontekstu, pažnju privlači i vest da je Udruženje SECPA (Serbian Crop Protection Association) privremeno obustavilo akcije sakupljanja ambalažnog otpada od sredstava za zaštitu bilja najavljene za period 3-20.6.2019. godine u regionima koje pokrivaju PSS Novi Sad, Sombor i Pančevo. U obrazloženju se navodi da je do obustave akcije došlo „zbog nedostatka kapaciteta za skladištenje i tretman ambalažnog otpada u čitavoj Srbiji, koje je u ovom trenutku dovelo do toga da ni jedan operater u zemlji ne može da preuzme i zbrine ovaj otpad“.


Komentarišući ovu informaciju, Aleksandar Šošević, direktor ENVIPACK d.o.o, specijalizovanog operatera sa integralnom dozvolom za sakupljanje i transport opasnog i neopasnog otpada, kaže da je razvojem događaja u Republici Srbiji početkom godine (prekid rada operatera KEMIS d.o.o, a od nedavno i operatera Ekohemik d.o.o.), popunjavanjem postojećih skladišnih i prerađivačkih kapaciteta drugih operatera i nemogućnosti izvoza otpadne opasne ambalaže po ekonomski prihvatljivim uslovima, te neizdavanjem dozvole za izvoz od strane Ministarstva za zaštitu životne sredine, kašnjenjem dozvole za proširenje kapaciteta pojedinih operatera,
ENVIPACK d.o.o. došao u situaciju da potpuno prekine sa radom, kao i mnogi drugi operateri u zemlji koji se prvenstveno bave upravljanjem opasnim otpadom.
U dopisu upućenom predsedniku Privredne komore Srbije Marku Čadežu, ENVIPACK navodi sledeće:
„Počev od 01.06.2019. nismo u mogućnosti da preuzmemo ikakav otpad i, ukoliko se nešto zaista ne uradi po pitanju obezbeđenja tretmana i povećanja kapaciteta skladištenja opasnih otpada u zemlji, nećemo biti u mogućnosti da preuzmemo otpad niti da izdamo odgovarajuće potvrde svojim klijentima na osnovu kojih će dokazati i potvrditi uslove za dobijanje sertifikata i pravdati sredstva dobijena iz fondova EU. Podsećamo da su naše aktivnosti usko vezane za poljoprivredu i angažovanje na sakupljanju opasnog ambalažnog otpada od pesticida sa čitave teritorije Republike Srbije, a udarni termin za preuzimanje opasne otpadne ambalaže je upravo period juni-juli kada se završavaju procesi zaštite bilja i kreću žetveni radovi u poljoprivredi.
S obzirom na sve navedeno, došli smo u situaciju da zbog nepostojanja odgovarajuće infrastrukture, popunjenih skladišnih kapaciteta i potpunog nepostojanja operatera za tretman opasne otpadne ambalaže, prekinemo sa radom i na taj način potpuno urušimo sistem koji smo izgradili u prethodnih 8 godina. Na ovaj način, bez adekvatnog servisa zbrinjavanja otpada ostaju svi naši komitenti, kao i njihovi kooperanti i društveno odgovorne kompanije, poput Galenika Fitofarmacija ad, Agromarket doo, Chemical Agrosava doo, Tigar Tyres doo, Stockton doo, Agrimatco doo… Sve akcije i dogovoreni termini za preuzimanje otpada su otkazani do daljnjeg, bez mogućnosti procene trajanja ovakve situacije i načina njenog rešavanja. U međuvremenu, postoji značajan rizik da sav otpad koji se nalazi na terenu završi u nelegalnim tokovima, da bude bačen u reke, zapaljen ili zakopan u narednom periodu. Dalje postojanje ENVIPACK d.o.o. kao opetera se takođe dovodi u pitanje i da li ima smisla baviti se ovom delatnošću bez prave državne strategije, plana, kapaciteta i podrške.

Iako je za nas prioritet opstanak operatera ENVIPACK d.o.o, navedeni problem upravljanja opasnim otpadom je znatno širih razmera. U pitanju su i drugi operateri, ali i sve kompanije koje u svojim redovnim procesima generišu otpad. Otpad se nagomilava, bez ikakve mogućnosti zbrinjavanja u zemlji. Sa druge strane, cene izvoza otpada su u prethodnih godinu dana višestruko porasle, a procedura dobijanja dozvole za izvoz otpada predugo traje, često preko 180 dana. Primera radi, trenutno nijedan operater nema aktivnu dozvolu za izvoz opasnog otpada od pesticida. Dakle,opasan otpad ostaje zarobljen na mestu generisanja, bez mogućnosti tretmana ili izvoza.“

Otvorena su brojna pitanja: zašto je do ovoga moralo da dođe, zašto Ministarstvo zaštite životne sredine od marta prošle godine nije izdalo ni jednu dozvolu za proširenja kapaciteta za skladištenje opasnog otpada, kako će se pomoći poljoprivrednim gazdinstvima i individualnim poljoprivrednim proizvođačima da na pravilan način kod sebe skladište ambalažu od upotrebljenih sredstava za zaštitu bilja… Pitanja smo postavili i ministru Trivanu, jer, po svemu sudeći, u njegovom resoru se nalaze i uzroci ove krize, i rešenja.

Podelite