Drvo po drvo = šumska nacija

Drvo po drvo = šumska nacija

Šta je danas važno? Ako se zapitamo, sve je važno. No, ne možemo se baš toliko razapeti. Moramo se opredeliti za bitne kontekste u ovom ograničenju koje nam je dato.
Zaštita životne sredine za nas jeste najvažnija misija današnjice. Što više ljudi razume zašto BAŠ ova tema krpi SVE ostale, tim bolje po Planetu i živa bića na njoj. Ima ljudi koji i dalje ne dobacuju da živimo isključivo zahvaljujući prirodi.
Primećujemo da ljudi imaju zazor od čišćenja tuđeg otpada, valjda im je ispod časti, šta li. Retke su one „budale“ koje potegnu 25 km da se sagnu i pokupe đubre, a još ređi oni pametni koji potegnu do 5 km da očiste deponiju. Otpad iz lokalnih dvorišta koja su sada sređena, krasi naše šume, priobalja i njive, a lokalci se vode parolom „ako ne vidimo, to i ne postoji“. Zanimljivo, na čišćenjima je redovno buljuk dece uzrasta od 7 do 12 godina, a ono što najviše obara sa nogu – i dalje postoje (spod)osobe ubeđene da je čin čišćenja žestok poremećaj.
Međutim, kada je u pitanju sađenje drveća, tu je drugačija perspektiva. Čistiji posao, lepši osećaj, zadovoljstvo koje proizilazi iz saznanja da si pomogao drvetu da se poveže sa majkom Zemljom i istina da drvo proizvodi kiseonik neophodan za zdraviji život, proizvodi čist endorfin. Mada i tu ima narodnih bisera koji u svemu vide loše aspekte bilo kakve akcije, dok je najčešće njihovo dupe u fotelji u potpunoj inerciji.
Projekat Duboko pokrenut je sa ciljem da se pošumi najveće klizište u Evopi, kao i da se ljubitelji prirode aktivno uključe u sadnju drveća na legalan način. Činjenica da ne možete posaditi drvo na javnoj površini bez dozvole kao i saznanje da je potrebno mnogo zalaganja i truda da se ovakva aktivnost ostvari, stavila nas je pred važan izazov.
Šuma Duboko nalazi se na teritoriji grada Beograda, na kraju naselja Umka i na početku Male Moštanice.
„Geneza klizišta, između Umke i Bariča, je osim geološke predisponiranosti, usko povezana sa erozijom desne obale i evolucijom meandra Save. Ovo „klizno žarište“ je jedno od najvećih i najdubljih u našoj zemlji. U savremenim uslovima, dominira negativan antropogeni uticaj, stihijska urbanizacija, uvođenje vodovoda bez prateće kanalizacije, seča šuma, neodržavanje kanala i dr.“ (izvor: SANACIJA KLiZISTA „DUBOKA“ Petar MITROVIĆ, Branko JELISAVAC)
Opet čovek.
Kako bismo se iskupili svojoj komšiki šumi i njenim stanovnicima preteklim od lovačke puške, ili izbeglim, jer im je uništeno prirodno stanište, i posečena im je šuma, i ostavljene su im deponije u amanet, odlučili smo da damo sve od sebe i počnemo sa njenim kontinuiranim obnavljanjem, negovanjem i ćišćenjem. Jer, kada imate takvo blago nadomak kuće, niste ludi da ga ostavite na milost i nemilost (ne)čoveku?!
Šest meseci smo radili na kampanji „Drvo po drvo sadi šumu!“ i uspeli u svom naumu da na jednom mestu okupimo građane/aktiviste/volontere/inicijative i organizacije u broju za koji kažu da nosi sreću u sebi, 70. Posadili smo hiljadu šeststotina sadnica crvenog hrasta uz čaj i pitu za manje od tri sata, lagano. Trebalo je da sadimo tri hiljade, no JP „Srbijašume“ je iz nekog razloga mislilo da mi to ne možemo. Bez finansijske podrške, samo sa sadnicama koje bi svakako bile posađene po redovnom planu pošumljavanja. Zahvaljujemo se JP Srbijašume što nam je dozvolilo da nađemo način da profunkcioniše kohezija civilnog sektora i sistema. Jer sistem – to smo svi MI zajedno!


Budite dobro ljudi!
Marija Crna,
Hodanje po Zemlji

Podelite