Zelene javne nabavke u Srbiji – kada i kako?

Zelene javne nabavke u Srbiji – kada i kako?

U sklopu Green festa u Beogradu, održana je i panel diskusija „Zelene javne nabavke u Srbiji“. Na panelu su učestvovali Aleksandra Vučinić, rukovodilac grupe za cirkularnu i zelenu ekonomiju Ministarstva zaštite životne sredine, Jasminka Aranđelović iz organizacije Alhem, Igor Jezdimirović, predsednik Inženjera zaštite životne sredine, Nataša Gligorijević iz Centra za održivi razvoj i Zoran Trpovski, sekretar udruženja industrije Privredne komore Vojvodine.
Panelisti su izneli činjenice da kroz sistem javnih nabavki novac troši država, ali najmanji udeo u tome ima državna uprava. Najviše novca kroz javne nabavke troše državna javna preduzeća, zdravstvo, lokalne samouprave i lokalna javna preduzeća. O zelenim javnim nabavkama iluzorno je govoriti jer ih sada – nema. Tačnije, možda ih i ima, a sigurno ima javnih nabavki u kojima se nalaze i neki elementi zelenih nabavki. Problem je u tome što nisu propisani indikatori za zelene nabavke, pa ih je zato nemoguće i uočiti, čak i ako ih ima. Uprava za javne nabavke je obećala da će od sredine naredne godine, kada profunkcioniše novi elektronski portal javnih nabavki, uvrstiti i ekološke indikatore.
U toku je priprema strategije javnih nabavki koja je uvrstila i taj ekološki aspekt, a i zakon o javnim nabavkama je pred skupštinskom procedurom. To znači da se može očekivati da se uskoro stvori i adekvatan strateški i zakonodavni okvir za primenu zelenih nabavki. Zakon će se primenjivati od jula 2020. godine, tako da će sledeće godine moći da se sprovede jedna zelena nabavka.


Dosta pažnje posvećeno je činjenici da su u zelenim nabavkama robe ili usluge najčešće skuplje, nego one koje ne ispunjavaju kriterijume zelenih. Igor Jezdimirović je istakao da je jasno je da su zelene nabavke, iako u startu skuplje, dugoročno gledano isplativije. Neizvesno je kako će i kada dugoročne kalkulacije kod nas da zažive, jer kod nas se ciklusi razmišljanja svode na polovinu ili na jedan mandat, tj. na period od četiri godine.
Govoreći o očekivanim reakcijama privrede i privrednika na uvođenje zelenih javnih nabavki, Zoran Trpovski je naglasio da, kada se u privredi priprema neki zaokret, neophodno je da se vrlo konkretno i pouzdano zna šta će se, po novom sistemu dešavati, i sa kakvim posledicama. Konkretno, za privredne subjekte veoma je važno da znaju koliko je važan taj zeleni kriterijum, i da se to u konkursnoj dokumentaciji konkretno i egzaktno iskaže.
Kriterijumi za zelene javne nabavke u EU su vrlo konkretno definisani, svrstani su u 19 grupa proizvoda, istakla je Aleksandra Vučinić. Ne moramo da izmišljamo i da kreiramo te kriterijume, dovoljno je to primeniti kod nas, naravno, pažljivo i prilagoðeno našim karakteristikama i uslovima. Zakonski okvir za zelene nabavke postoji, postoji i strateški, ostaje jedan problem – a to je implementacija, istakla je. Pošto prethodna praksa zelenih nabavki kod nas ne postoji, ne postoje ni modeli konkursne dokumentacije, konkretne smernice, uputstva. Pored toga, predstoji još jedan veoma važan posao, a to je da se egzaktno iskaže vrednost zelenih elemenata u nabavkama. Svaka roba ili usluga u okviru zelene nabavke moraće biti adekvatno ponderisana, kako bi svi učesnici u nabavkama bili informisani u potpunosti i ravnopravni učestvujući u nadmetanju za dobijanje javne nabavke.
Generalno, panelisti su se složili da je krajnje vreme da se i u praksi uvedu zelene javne nabavke, da država mora na neki način favorizovati zelene kriterijume u nabavkama, kao i da svim akterima predstoji period aktivnog rada i učenja, kako bi se u ovom poslu uspelo.

Podelite