Dugo vremena ljudsko društvo se oslanjalo na linearni model razvoja, zasnovan na rastu. Ovakav model doveo nas je do samih limita planetarnih granica, a da pri tome još uvek nisu zadovoljene osnovne socio-ekonomske potrebe svih ljudi.
U cilju promene paradigme i uvođenja novih načina merenja održivosti tim istraživača iz Platforme Zajedničko izradio je modele krofna ekonomije za Beograd, Novi Sad, Niš i Kragujevac. Rezultati ukazuju da četiri najveća grada u Srbiji u mnogim indikatorima životne sredine izlaze van okvira prihvatljivih granica, dok istovremeno ne zadovoljavaju sve socijalne i ekonomske potrebe svojih stanovnika. Prateći rezultate modela možemo videti na koje aspekte razvoja grada je potrebno usmeriti pažnju donosioca odluka.
Najzaslužnija za razvoj ekonomskog modela šuplje krofne je engleska ekonomiskinja Kejt Revort koja je u svojoj knjizi „Ekonomija krofne – sedam načina da razmišljate kao ekonomista 21. veka“ prva dala obrise ovog modela. U srži ekonomije krofne je kako da se zadovolje društvene potrebe, a da se pritom ostane unutar ekoloških granica.
Model je nazvan šupljom krofnom jer najviše podseća na izgled američke krofne ili pojasa za spasavanje. Između ekoloških granica koje su predstavljene spoljnom ivicom krofne i društvenih potreba koje se nalaze sa unutrašnje strane, nalazi se bezbedni i društveno pravedni prostor za ljude. Da bi ostali u ovom prostoru potrebno je linarne ekonomske aktivnosti transformisati tako da postanu regenerativne i redistributivne.
Pojedini veliki evropski gradovi već rade na usvajanju modela krofne i baziraju svoj budući razvoj upravo na ovom modelu. U tome prednjače Amsterdam i Brisel, ali model krofne moguće je primeniti i na gradove u Srbiji ukoliko za to postoji politička volja.
Model krofne za gradove u Srbiji
Tokom 2021. i 2022. godine tim istraživača Platforme Zajedničko radio je na kreiranju modela krofne za Beograd, Novi Sad, Kragujevac i Niš. Ovi gradovi su izbrani zbog svoje veličine i značaja, kao i mogućnosti poređenja posebno kada su u pitanju Niš, Novi Sad i Kragujevac.
Tokom rada tim se suočio sa brojnim izazovima od nedostatka zvaničnih podataka za pojedine parametre koje je neophodno meriti, do potrebe za prilagođavanjem i razvojom metodologije kako bi lokalni kontekst bio ispoštovan.
Kada se uporede modeli krofne za ova četiri grada lako su uočljivi glavni problemi. Gotovo za sve gradove je karateristično je da je vazduh prekomerno zagađen, s tim da je situacija u Novom Sadu nešto bolja nego u drugim gradovima. Dostupnost vodovoda i kanalizacije veća je u Novom Sadu u odnosu na Beograd, Kragujevac i Niš gde je potrebno raditi na proširenju vodovodne i kanalizacione mreže.
Sa druge strane Novi Sad ima manji procenat pošumljenosti i manje zelenih površina u odnosu na druge gradove gde je situacija nešto bolja a jedino Kragujevac se nalazi u granicama održivosti. Usled nedostatka podaka za emisije gasova sa efektom staklene bašte za indikator za klimatske promene je izabrana povećanje temperature, dok je za ograničavajuću vrednost uzeta granica iz Pariskog sporazuma od 1.5 0C.
Više saznajte na sajtu KLIMA101
Autor teksta i fotografije: portal KLIMA101