Depozitni sistem – odgovor na zahteve cirkularne ekonomije

Depozitni sistem – odgovor na zahteve cirkularne ekonomije

Intervju s Dr. sci. Aleksandrom Anić- Vučinić, vanrednim profesorom Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prodekanom za nauku i međunarodnu saradnju i predsednicom Hrvatske udruge za gospdarenje otpadom – HUGO.

Depozitni sitem kroz koji se prikupljaju za reciklažu plastične i staklene boce i limenke je u Hrvatskoj uveden pre 12 godina, kako ocenjujete njegove rezultate?

Ono što se na oko može vidjeti, bez ikakve stručnosti, jeste da je Hrvatska čista, nigde ne možete naći PET bocu da leži na ulici i zagađuje životnu sredinu. Sakupljanje tako velikih količina je u duhu cirkularne ekonomije, sve što sakupimo – recikliramo, tako da depozitni sistem daje jako dobre rezultate. Depozitni sistem je veoma kompleksan i složen. On zahteva veliku operativnu sposobnost, ali s druge strane, jako je efikasan.

Da li je Hrvatska bila spremna u momentu uvođenja depozitnog sistema?

Definitivno nismo bili spremni. Ono što je bilo dobro jeste to, što se učinak odmah bio vidljiv, Hrvatska se očistila za tri meseca. Imali smo niz problema, jedan od njih je bio trenutak kada je depozitna naknada bila jako visoka, viša i od cjene čiste sirovine, pa smo imali veliki uvoz iz okolnih zemalja što nam je ulazilo u sistem i zaprijetilo čak i da uruši sam sistem. Problem je i to što se depozit računa i plaća po komadu, a depozitna naknada po težini, gdje postoji nesrazmjer, a onda i prostor za manipulacije.
Dovođenje sistema u red je išlo u etapama. Kako se pojavljivao neki problem, mjenjan je pravilnik, tako da je do sada bilo desetak izmjena pravilnika. Mislim da sistem sada dobro radi, ali sigurno ima mjesta za poboljšanje. Sada se bavimo utvrđivanjem načina za ocjenu čistoće sirovine. Takođe, mučimo se da utvrdimo koliko zaostala tekućina u boci utječe na ukupnu masu prikupljene ambalaže.

Kako su građani reagovali na uvođenje depozitnog sistema, da li je bilo otpora sa njihove strane?

Građani su bili jako zadovoljni, dobro su prihvatili ovaj sistem, što je i logično, jer postoji finansijska stimulacija za njih. Postojale su određene grupe proizvođača koje su bile protiv depozitnog sistema, međutim, ako gledate sa aspekta životne sredine, ovaj sistem je jako dobar.

Da li bi preporučili i drugim zemljama u regionu uvođenje depozitnog sistema?

Danas, kada je cirkularna ekonomija imperativ, depozitni sistem odgovara na ove zahtjeve jer se sakupi izuzetno čista otpadna ambalaža koju je moguće reciklirati i pretvoriti u novi proizvod. Ostali sistemi sakupljanja otpadne ambalaže manje su učinkoviti, odnosno veći dio otpada odlazi u mješani komunalni otpad što povećava energetsku vrijednost ostatnog otpada. Pitanje je što neka zemlja želi, čuvati i iskoristiti resurse ili proizvoditi energiju iz otpada. Također je važno znati da se nikada ne smije kopirati nečiji sustav u potpunosti, nego se sustav treba prilagoditi zemlji i njenim specifičnostima.

Da li je depozitni sistem udarac na kupovnu moć građana?

Depozitni sistem sam po sebi znači da depozitna naknada kruži kontinuirano, plati se, pa se kupcu vrati kada on vrati bocu, te zbog nje ne bi trebalo biti poskupljenja. Međutim, prema načelu zagađivač plaća, da bi sustav funkcionirao u cjelosti, oni koji ambalažu stavljaju na tržište moraju platiti naknadu koja se uvijek prelije na potrošača. U Hrvatskoj su proizvođači iskoristili priliku da poskupe svoje proizvode zbog ove činjenice. Realno, poskupljenja bi trebala biti zanemariva i to na razini manjoj od 1%. Na primjer, u Hrvatskoj se za 1 tonu PET-a koji proizođač stavi na tržište plati naknada od 400 kn. Ako znamo da jedna boca od 2,5 l ima oko 45 g, lako je izračunati koliko je to po boci – 0,018 kn, odnosno 0,002 EUR.

Podelite