Beda obrazovanja ili obrazovanje bede

Beda obrazovanja ili obrazovanje bede
Piše: Dušan Jafok Jakovljević

U san mi dođe, pre neki dan, Tesla. Pošto to nije prvi put, nisam se nešto ni iznenadio. Pita me da li sam zapamtio rečenicu iz jednog intervjua, kada je rekao da mu nije žao što su mu pokrali ideje, već što nisu imali svoje. „Pamtim“, kažem, „često je citiram“. „Verujem“, kaže On i dodaje da mu se dopada moja teorija o brzini svetlosti. I još kaže da je primetio pad mog energetskog polja poslednjih dana. Tu se ja njemu požalim o tim nekim mojim poslovnim problemima i ispričam mu o pokušaju otimanja fakulteta „Futura“. Pošto me je pažljivo saslušao, reče da mu je žao. „Nije mi vas žao, mada potpuno razumijem svu tvoju zabrinutost“ poče on svoj komentar, „Žao mi je što je u mom narodu sve manje ljudi. Iako je još Rajs na to upozoravao. I Dučić, takođe. Što bih ti ja mogao reći, a da već i sam ne znaš? Nečovjek lako prevari čovjeka, ali čovjek uvijek pobedi, ne treba ti govoriti. Moj prijatelj Mark Tven se znao dobro šaliti na taj račun, a i sam je više puta bio prevaren. Koliko ja vidim, a vidiš i ti, vaša su energetska polja dovoljno jaka da bez velikih oštećenja prevaziđu problem. A da ti bude žao što si izgubio prijatelje – ne treba – nisu oni bili tvoji prijatelji, ti si bio hranilac njihove aure. Tako da, oni će žaliti. A zemaljske teškoće brzo ćeš prebroditi i uskoro ih se nećeš ni sećati.“ „Malo je gorko sve to“ kažem. „Od gorkog se bilja ljekovi prave“. Pozdravismo se i on ode.

Ostanem ja, tako u nekom polusnu, kao i obično kad se sretnem sa nekim tako značajnim i dragim, znate ono kad se probudite, a još uvek sanjate, ne biste da se san završi. Prošetam tim svojim svemirom u potrazi za Preletom, više da mu kažem kako je bilo na promociji njegove knjige, mada je bio i zna, a i da roknemo po džeka pre buđenja, kad sretoh jednu meni dragu osobu (zini da ti kažem koju!), ona pošla do mene, volimo mi tako da se srećemo u snovima, pokatkad, a potom na javi da se prepričavamo. Ispričam joj da mi je bio Tesla i tako, o čemu smo razgovarali, a ona me podseti na jednu davnu dogodovštinu koja se zaista desila. Neke tamo godine, kao da je juče bilo, tumarao sam Durmitorom zajedno sa ekipom mojih fantastičnih prijatelja, prolazeći predelima gde nikada guma terenca nije zgazila. Negde u toj nedođiji, na dve hiljade metara visine naiđe čovek u golfu dvojci! Otkuda, Bog sveti zna, tek ide on u Podgoricu. Sad, ko zna gde je Sedlena greda na Durmitoru, zna i da do Podgorice ima tri dana jahanja i da do Šavnika puta skoro i da nema. Tek, ispriča on nama priču o čuvarima prostora i reče da nam se ništa neće desiti dok prostor nečim ne naružimo. I još nam reče da slobodno beremo majčinu dušicu, jer je ovce ne jedu, a ona je Bogom dana. Što nam se učini logičnim. Uzmem ja tako tri busena, sa sve zemljom i donesem kući. S jeseni, ona se osuši, a u širokoj saksiji u koju sam je zasadio nikne detelina. Dok sam je zalivao, primetim među biljčicama i jednu sa četiri lista. Oduševljen, kažem mojoj ćerki, „ej, jesi videla?“ „Videla sam“ kaže ona, „a jel si ti video da ih ima pet?“ Te godine, do kasno u zimu, u mojoj saksiji je svakog dana bilo puno detlina sa četiri lista. Najviše ih je bilo devet. Što takođe nije slučajan broj.

Kave sad veze moj san ima sa obrazovanjem? Ispričaću još i ovo, malo porodične intime: Moja baba Grozda je imala tri razreda osnovne škole. I zanat. Težak, do zla Boga. Nikada joj nije palo na pamet da kupi diplomu. Ni da potkupljuje ljude. „Ljudi su skupi“, govorila je, „Neljudi su jeftini, bedni. A kad je nešto jeftino i bedno, to tebi ne treba.“ I terala me da učim. „Čovek se uči dok je živ“.

Fakultet za primenjenu ekologiju „Futura“ od pre mesec dana je u sastavu Univerziteta Metropoliten. Neki bednici koji su pljunuli u pruženu ruku koja je učinila sve da od njih napravi ljude, omogućila da steknu titule, statuse, CV-ije… da učestvuju u projektima o kojima nisu ni sanjali. Ti nesrećnici sad lažu studente i obećavaju im kule i gradove ubeđujući ih da napuste fakultet koji su upisali i presele se na neki drugi, nepostojeći. Teraju ih da čine krivična dela. Obmanjuju ih lažnim obećanjima. Oni nesrećnici koji se na zamku upecaju, nisu svesni će se naći u procepu: napred nema, a nazad ne može. To su samo mladi ljudi, lako ih je prevariti. Prevarili su i nas matore, zašto ne bi i njiih, mlade. Nemojte da prevare i vas.

A ako mislite da ne šljemam džeka, noćom, sa Preletom, zeznuli ste se. Evo šta je tim povodom izjavio majstor rokenrola, jednom prilikom, pre dvadeset godina: „Nije mangup dripac, nisu to ova đubrad što se danas šetaju gradom. Mangupi su vaspitana deca, spremni na život. Nisu pičke, ni cinkaroši“.

Preko dana sam razmažen. Radim projekte i piskaram pomalo. Prevario me ovaj Cvejanov. Rokam po curvoisieru. Sir grenoblois i orasi. Vozim brzo i slušam „Džambolaja“. Pseća govanca sa guma spiram mlazom vode. Kanalizacija je njihova jedina budućnost.

  1. Budućnost ekološkog obrazovanja, oličena u pristupu da fakultet priđe studentu, da istraži i oceni njegova znanja, a ne džep njegovih roditelja i da mu osvetli put koji će mu omogućiti da naučeno materijalizuje, inovativno je predstavljena kroz EDIT point – inovaciono-poslovni inkubator. Nauka je otvorena. Budućnost (Futura) je počela – Edukacija Demonstracija Inovacija Trening. Nije reklama, život je.

PPS. Isti prevaranti su isto pokušali sa fakultetom FEFA pre neku godinu. Prevarili su samo studente i njihove roditelje. I popušili krivičnu. Zato ovo i pišem.

Autor je rođen 1958. god. u Beogradu. Osnivač i direktor firme ENVI TECH d.o.o. ,osnivač i izvršni direktor NVO za popularizaciju ekologije „Ekosfera“ i izdavač istoimenog časopisa. Tokom 35-godišnje karijere učestvovao u izradi preko 1000 studija i projekata iz oblasti vodosnabdevanja, zaštite voda, prečišćavanja otpadnih voda, upravljanja otpadom i reciklaže. Suosnivač Centra za hazard i ekološki menadžment „Green LIMES“, Pokreta za ekološko delovanje „Hrast“, Unije ekologa „UNECO“ i NVO „UnBeSo“, nacionalni tim lider svetskog pokreta Let’s do it! i suorganizator Svetskog dana čišćenja. Autor i saradnik na izradi više stručnih publikacija. Autor slikovnica za decu „Čistanka – Hajde da pričamo o otpadu“ i „Vila Dunavka i Ekosferci“. Autor publikacije „Ekološki izazovi Srbije“. Projekt menadžer fakulteta za primenjenu ekologiju Futura.

Podelite