U Zagrebu bi vjerojatno bilo dovoljno imati jednu energanu, nekoliko kompostana, pokoje bioplinsko postrojenje, par sortirnica… Iako od svega toga Zagreb nema (gotovo) ništa, odlučeno je da ako je nešto moguće u Švicarskoj, onda je moguće i ovdje
Dr.-Ing. Viktor Simončič
Pametni mogu da biraju, da budu i pametni i glupi, kako im više odgovara. Glupi nemaju izbora. (Duško Radović)
Nijedan poučak mi nije oduzeo toliko vremena koliko ovaj. Pokušavam razumjeti možemo li biti Švicarci.
Izgleda da je netko nedavno bio u Švicarskoj i vidio kako tamo nemaju probleme s otpadom. Vidio je da se dio otpada odlaže u posebnim vrećicama. A onaj koji je vidio samo vrećice na ulici, u točno određenih sat ili dva kada se prikupljaju, nije vidio da iza švicarskih vrećica s otpadom slijedi niz postrojenja kako bi se dobile čist korisne frakcije. Nije vidio ni kako postoji niz gospodarskih subjekata koji koriste tako prikupljene sekundarne sirovine i energijski potencijal. Taj nije vidio i ne zna da su Švicarci već desetljećima otpad kojeg se nije moglo ili se nije isplatilo materijalno iskoristiti koristili kao gorivo.
Od oko 700 kg komunalnog otpada po stanovniku godišnje, pola (oko 340 kg po stanovniku) se koristi kao gorivo u 30 izgrađenih spalionica/energana (1 na 280.000 stanovnika) u kojima se proizvodi električna i – ovisno o godišnjem dobu – toplinska ili rashladna energija. Osim toga, Švicarska ima 350 kompostana i bioplinskih postrojenja (1 postrojenje na oko 24.000 stanovnika), 60 energana na biomasu (1 energana na biomasu na oko 140.000 stanovnika) i stotine sortirnica …. I možda najvažnije, u Švicarskoj žive Švicarci! Tamo premijer ide na posao javnim prijevozom.
Ako je nešto moguće u Švicarskoj, onda je moguće i u Zagrebu
Kada bi u Hrvatskoj htjeli biti Švicarska, onda bi navedeni broj postrojenja trebalo podijeliti s dva. U Zagrebu, zbog velike gustoće stanovnika vjerojatno bi bilo dovoljno imati jednu energanu, možda nekoliko kompostana da se biootpad ne vozi s kraja na kraj, barem pokoje bioplinsko postrojenje, par sortirnica…
A iako od svega toga Zagreb nema (gotovo) ništa, odlučeno je da ako je nešto moguće u Švicarskoj, onda je moguće i u Zagrebu. Uvodi se naplata odvoza otpada, prema količini izdvojenoj u posebnoj vrećici. Fiksni dio računa za odvoz otpada iznosit će po domaćinstvu 45 kuna, a varijabilni dio ovisno od broja službenih vrećica koje će netko trebati za dio otpada kojeg neće (moći) razdvojiti u spremnike. Vrećica od 20 litara koštat će u dućanu 4 kune, a od 40 litara 8 kuna.
Sjetio sam se kako je prošao prvi pokušaj naplate po količini, sedamdesetih prošlog stoljeća u Beču. U gradu su počele nicati divlja odlagališta i pretrpavati mjesta za otpad na odmarališta na autocestama. Vjerujmo da se to u Zagrebu neće događati, jer su Zagrepčani bliži današnjim Švicarcima nego Bečanima iz prošlog stoljeća. Ali što ako nisu?
Kante ipak ostaju
Uz najavu naplate po količini preko vrećica zbunila me na javnoj raspravi Odluka o javnoj usluzi sakupljanja komunalnog otpada u Gradu Zagrebu, prema kojoj kante ostaju. Osim u kupovnim vrećicama od 4 i 8 kuna, mješoviti komunalni otpad prikupljat će se i dalje u spremnicima za mješoviti komunalni otpad, biootpad u spremnicima za biootpad, otpadni papir i karton u spremnicima za prikupljanje otpadnog papira i kartona. Reciklabilni komunalni otpad koji se sastoji od otpadne plastične i metalne ambalaže prikupljat će se u spremnicima za sakupljanje reciklabilnog komunalnog otpada ili u označenim vrećama.
Prema mom razumijevanju stvari, Zagreb će do daljnjeg ostati kantograd uljepšan s vrećicama.
Naslućujem mogući kaos dok god će se ostatak otpada moći odložiti i u spremnike i u vrećice. Kako će se određivati količine koje je netko odložio u kantu za mješoviti otpad? Kako se do tada tim korisnicima planira naplaćivati varijabilni dio? Bojim se da bi Čistoća mogla dosta vremena imati velike gubitke. Hoće li vrećice presuditi svim spremnicima za mješoviti otpad? Ako im presudi, koliko će njih ići u dućan po vrećicu da odvojeno odlože otpad?
Zagreb nema prikladne sortirnice
Kako Zagrepčani možda još nisu 100 % Švicarci, kako će se spriječiti da netko svoj otpad ne ubaci u susjedovu kantu? Ili mješoviti otpad u spremnik za reciklabilni ili biootpad? Već danas odvojeno prikupljeni biootpad izgleda kao smeće, a kako li će tek izgledati kada će netko morati izdvojiti dodatnih par kuna? Isto vrijedi i za reciklabilni otpad te papir i karton. Očekujem da će se i kod tih tokova smanjiti čistoća, a kako Zagreb nema prikladne sortirnice, vrijednost tog materijala bi se mogla svesti na razinu smeća.
Ovakav sistem nije problem kod stanovanja u individualnim objektima i u malim sredinama. Vidimo da je naš Prelog i za Švicarce čudo. Tamo svako domaćinstvo samostalno upravlja svojim otpadom. Lakše može sagledati moguće financijske koristi, iskoristiti biootpad, bolje i više razvrstati korisno od nekorisnog i kontrolirati ono što će staviti u kantu za mješoviti otpad.
U malim sredinama stanovnici čak indirektno paze jedni na druge i spremniji su djelovati na nekoga tko krši pravila, a i inspekcija može lakše djelovati jer su i kante i vrećice individualizirane i čipirane.
I kad zaživi odvajanje svega potencijalno korisnoga na izvoru, kada Zagreb nabavi sortirnice, ako neće biti jasno gdje će i uz koji trošak ili dobit završavati sortirane frakcije, očekujem probleme. Mi smo malo tržište s ograničenim mogućnostima iskorištavanja pojedinih frakcija, tako da pravilo tko da više teško da će se ostvariti uvijek i za sve pojedinačne frakcije. Očekujem čak da će se u stisci kamo s izdvojenim frakcijama javiti slučaj kome platiti manje da preuzme izdvojene sirovine.
Vrećice nisu ništa novog
Pozdravljam napore u Zagrebu da se uredi postupanje s otpadom. Vrećice nisu ništa novog. Zagreb je koristio vrećice, istina na malo drugačiji način, kada se shvatilo da u dijelovima grada nije moguće postaviti puste kante. U vrijeme kada je znanje urbanista o urbanizmu cijenjeno više od znanja političara o tome.
O prednosti vrećica, ali ne da se u njih stavlja ostatak otpada, već da se u jednu vrećicu prikupi sve što se može reciklirati, upozoravam barem 10 godina. Kako se na izvoru izdvojeni otpad mora sortirati, jer čak i u Njemačkoj postoje primjeri da se među željenom frakcijom nađe i 50 % onoga što ne spada u nju, skupljanje svega korisnog u jednu vrećicu je okolišno i ekonomski najpovoljnije. Naravno da je bilo i bit će nemoguće proći s tom idejom, kada Hrvatska kao jedan od veći uspjeha povlačenja sredstva iz EU smatra nedavna kupovina 1.200.000 »šarenih kanti«, koje su za nas, uglavnom (i hvala im na tome) proizveli susjedi u Srbiji?
Pišem na pomalo ciničan način ne zbog zluradosti, već da pokušam ukazati kako je praksa često složenija od onoga što se vidi kod susjeda. Pišem i upozoravam iako znam da oni kojih se tiče znaju da najbolje znaju, pa moja pisanja nemaju svrhu, osim kao trag da struka nije još (iz)umrla.
U Zagrebu bi mogli i bolje od Švicaraca
I završit ću u tom stilu. U Zagrebu bi se moglo i bolje od Švicaraca, jer Zagreb ima Zelenu akciju – ZA. ZA zna što ne znaju Švicarci, kako je korištenje otpada kao goriva glupo i štetno, pa će Zagreb sav otpad materijalno iskorištavati, jer je u otpadu novac. Kako to misle provesti, nije bitno. U mnogim susretima s argumentom kako je u otpadu novac, svi ostanu bez riječi kada ja onako zdravoseljački pitam znači li to više otpada donosi i više novaca? Gospodarenje s otpadom je uvijek trošak, a zarada je samo u smanjenju troškova.
Da sam maliciozan, a što naravno i jesam, Zagreb bi osim ZA i turista namjernika po Švicarskoj kao pojačanje mogao pozvati u pomoć i bivše ministricu i ministra okoliša. I ona i on znaju nešto što ne znaju Švicarci, Nijemci, Austrijanci, Šveđani, Danci… i zašto oni ne uspijevaju sve materijalno oporabiti. U nekoliko navrata sam javno pozvao i ZA i bivše ministricu i ministra da za dobrobit nacije otkriju tajnu njihovih rješenja boljeg od onog kakvo ima Švicarska.
Mašta može svašta
Kako postoji neka tajna veza Zagreba i ZA, možda je uvođenjem švicarskog sistema naplate preko vrećica, nastupilo pravo vrijeme da se urbi et orbi obznani ono što se godinama samo naslućuje, kako ZA i spomenuti bivši ministri znaju čarobni eliksir za zbrinjavanje komunalnog otpada po metodi »mašta može svašta«. Poslije toga ništa više u svijetu otpada neće biti isto. Jedino se bojim da nakon naplate količina preko vrećica stanje u Zagrebu neće postati gore. Mogla bi proći još koja godina bez rješenja, a Jakuševac još koji metar bliže Banu. Nije fraza, da bih volio da nisam u pravu.
Za prikupljanje ostatka otpad možda bi se trebale koristiti biorazgradive vrećice, kako bi se na odlagalištu razgradile i čuvao deponijski volumen. Inače bi svaka vrećica mogla postati mala bombica. Ili, što bi ZA sigurno pozdravila, da se umjesto plastičnih kupuju vrećice iz nekog drugog materijala. Kojeg? Ne znam bolji materijal od plastike, ali sam siguran da ZA zna.
izvor: www.zg-magazin.com.hr
