Punim plućima u bolje sutra

Punim plućima u bolje sutra
Piše: Dario Hajrić

Ako je verovati mešavini tabloidnog taloga i opskurnih stranica na društvenim mrežama, zdravlju građanki i građana Srbije šteti nepregledna lista egzotičnih stvari i pojava: kemtrejlsi kojima nas zasipaju misteriozni avioni, HAARP koji nam šteluje klimu baš onako kako nam ne odgovara, osiromašeni uranijum iz ’99, podzemne vode koje kolaju tačno ispod uzglavlja, razna zračenja za koja nam niko ne objasni šta su i kako funkcionišu ali nepobitno zna da nas lagano ubijaju, vakcine od kojih nam deca postaju autistična jer tako smo videli negde u debelom crevu Jutjuba, najezde uvrnutih insekata, i čitav buljuk prvorazrednih izmišljotina i drugorazrednih teorija zavere.

Ukratko, ubija nas sve osim stvari koje nam zaista dolaze glave: plućne i koronarne bolesti izazvane stresom, nezdravim načinom života i sve zagađenijom sredinom za život.

Ako se za trenutak ostavimo dramatično režiranih video klipova čiji cilj je da nam izazove reakciju a ne da nešto razjasni i okrenemo se lekarima koji barataju informacijama zasnovanim na realnim podacima, stvari brzo postaju jasnije. Međutim, zabrinjavajući broj ljudi je spreman da svoje povrenje pre pokloni nepotpisanom tekstu na Fejsbuku nego intervjuu sa stručnjakom koji nas hladno i precizno informiše o stvarnom zdravstvenom stanju nacije.

Logično pitanje glasi: zašto?

Ako navedem da je, prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, tokom januara u Valjevu zabeleženo da su dnevne granične vrednosti koncentracije suspendovanih čestica MP10, koje su opasne po zdravlje, bile prekoračene 30 dana, u Nišu 19, a u Smederevu 18 dana, većina čitalaca će se spontano isključiti i preleteti rečenicu pogledom, ne pokušavajući da zapamti bilo šta do navedenih podataka. Oni jesu zabrinjavajući, ali zagađenje je apstraktna stvar, njegove posledice dolaze na naplatu postepeno, nisu direktno vidljive, a vesti u kojima će se naći najčešće nisu na naslovnim stranama i u udarnim vestima nego u udobnoj informativnoj zavetrini. Takva vest ne budi jaku emocionalnu reakciju koju bude paranoični naslovi koji nam ogromnim slovima sapoštavaju da Zapad, farmakomafija, Soroš, CIA, masoni ili neko drugo strašno čohano ima pakleni plan da nam izazove boleštine gigantskim antenama, nano-robotima, neokortikalnim ratovanjem, biološkim naoružanjem ili vakcinama pravljenim od ukradenih fetusa.

Stvarnost je dosadna i ni najmanje seksi, a naši mozgovi su evolucijom uslovljeni da više pažnje posvete stvarima koje izazivaju snažne emocije. Zato u državi koja je druga u Evropi po broju plućnih oboljenja ne postoji polemika o uzrocima i načinima smanjenja zagađenja vazduha koje već mesecima izlazi van svih dozvoljenih granica, a gasovi koje svakodnevno udišu stanovnici Pančeva ili Bora predstavljaju lokalnu znamenitost oko koje se zbijaju šale. Istina leži u tome da prihvatimo činjenicu toliko suvoparnu da bi se mogla naći u školskom udženiku za treći osnovne: zatrovana životna sredina je mahom nuspojava ljudskog delovanja i bilo bi moguće ograničiti njenu dalju devastaciju kada bismo bili spremni da zakoračimo u zmijsko gnezdo krupnog kapitala i politike. U Srbiji je, međutim, popularnije i sigurnije kukati na HAARP.

Autor je sociolog i novinar, piše od 2012. Objavljivao je za Peščanik i Akuzativ, prenosili su ga Autonomija, Buka, Tačno.net i drugi regionalni portali. Od 2016. je dopisnik srpskog izdanja „Dojče Velea“. U slobodno vreme uglavnom čita knjige i psuje vlast. Ne uvek tim redosledom.

Podelite