Srećna Nova godina!

Srećna Nova godina!

(dajte te poklone, da popijemo po jednu, pa da se razilazimo…)

Piše: Dušan Jafok Jakovljević
Piše: Dušan Jafok Jakovljević

„Nove godine, brzo dolaze, nove godine, u pravi čas, za nas..,“ ako Vas to podseća na sjajnu grupu „U škripcu“ znači da imate bar pet banke. Znači da ne morate dalje da čitate. Sve što ćete pročitati, poznato je. A ono što nije, neću da Vam kažem, raspričaćete. Ako imate manje od pet banke i znate ove stihove, ni Vi ne morate da čitate, biće Vam dosadno. Ako ste u mladim godinama i znate ove stihove, idite kući, pregazile vas godine, neće Vas razumeti ni mama, ni tata (oni Vas ionako gledaju kao čudo „na koga li je to dete, niko u našoj familiji nije bio takav…“), a još manje će Vas razumeti okolina.

Prolazi polako još jedna godina, sušna, em nikakva. Ako bi se malo podbrojali, teško da bismo pronašli ijednu značajniju ekološku dobrobit, izuzev herojske odbrane Stare planine. Ministar je ponavljao da nam treba ljubav, čistili smo divlje deponije, neki smo se hvalili, neki su ćutali i radili, sadili smo neka drvca, u nekoj potaji, skoro kao zaverenici promovisali cirkularnu eknomiju… Kad malo bolje razmislim, mi i jesmo neki zaverenici. Termin „zavera“ je nastao do dve reči: „za“ i „vera“ – dakle „za veru“. A mi verujemo u ovu našu ekologiju, kao da je religija, to je činjenica. I sad ide ono staro dobro, srpsko, pitanje – ko smo to „mi“, a ko su „oni“? „Mi“ smo, dakle, kroz istoriju vlas’, a oni su, takođe kroz istoriju, „opozicija“. Nekad se to zvalo „reakcija“, a ponekad i „izdajnici“, daleko bilo. To u praksi znači sledeće: „mi“ imamo pravo da se hvalimo i muljamo, a „oni“ nemaju pravo da nas kritikuju. I, samo, ako bi smo malčice makar zvirnuli u ogledalo, bez namere da ulazimo u njega i tražimo zemlju čuda, lako bismo mogli uočiti da smo „mi“ ustvari „oni“, a da su „oni“ ustvari „mi“. I, da citiram druga Radovana III „…opkoljavaju nas sa sviju strana! Mnogo je bolje da smo mi oko njih, nego oni oko nas! Najbolje je da su oni oko njih, a najgore da smo mi oko nas!

„Ajde!!!“ začudjen je Zoranov brk.

Bila neka jutarnja emisija na nekoj televiziji. To je ono što ugledamo kad skuvamo kafu da vidimo kakvo će vreme da bude, dok ne prebacimo kanal na kuvare. Zakačim je, tako, kad ono dva ugledna gosta, fina gospodina. Zaluta ponekad i fini svet u te jutarnje programe. Raspravljaju o klimatskim promenama. Pozadi malog ekrana naših TV prijemnika ide anketa među narodom, traži se odgovor na pitanje „Da li ste zabrinuti zbog klimatskih promena?“ Ja bih sad napravio kladionicu, al’ mi smeta „L“. Nakon lepe debate, ne dobismo pobednika. Rezultat je pola-pola, al’ zamalo. Pedeset tri posto naroda kaže da nije zabrinuto! Četrdeset sedam, da jeste. Pazite, više od polovine nesrećnika iz srećne nam zemljice aBsolutno boli đoka za njihove unuke, praunuke, potomke! Videvši kako je porasla ekološka svest, progutao sam pola psihološke i psihijatrijske literature u potrazi za objašnjenjem ovog fenomena. Naravno, odgovor je bio tu, nadohvat ruke, jer ni klasična, ni savremena naučna misao n’ume da objasni takvu genijalnost. Odgovorio mi drug Radmilović lično, u istorijskoj ulozi kralja Ibija (ko je gledao, neka gleda još jednom, ko nije – mr’š na jutjub!) – „Moj narod je pretežno stočarsko-kafilerijskog tipa!“ – da ne citiram dalje.

Zaključujem, dakle, na kraju proste 2019. godinice i pred početak prestupne, ekološke i olimpijske 2020. da nam je narod zavidno onesvešćen, ošamućen i upadljivo glup. U većini, kako kaže statistika. A ona kaže i da nije mlad, da nije baš nešto ni lep, ali da jeste sve upadljivije glup.

I onda, šta ja želim nama i njima u novoj 2020. godini: da skupimo parice i ugradimo silikone, svi bez razlike, muški i ženski narod. Kako da Vam kažem, ljubavi nam ne nedostaje, ali m… islim da treba nečim i decu praviti. A šta očekujem? A šta VI očekujete? Deset milijardi evra, naravno!!! Naše je samo da uplatimo tiket.

P.S.

Slušajte Vi tamo u tom ministarstvu, ja sam ovako računjao: deset milijarde podeljeno na sedam milijona jednako ‘iljadu četrsto dvajs’osam evara, po duši. Znači, nas u kući pet, puta tol’ko jednako sedam ‘iljada i sto pedeset. Ako prodam auto za ‘iljadu, eto meni „evro 5“. Eto meni novog polovnog golfa, da zamenim ovu „dvojku“, mada nikad više Švaba neće da napravi tak’u zver.

Al se potrevilo, bolbona!

Autor je rođen 1958. god. u Beogradu. Osnivač i direktor firme ENVI TECH d.o.o. ,osnivač i izvršni direktor NVO za popularizaciju ekologije „Ekosfera“ i izdavač istoimenog časopisa. Tokom 35-godišnje karijere učestvovao u izradi preko 1000 studija i projekata iz oblasti vodosnabdevanja, zaštite voda, prečišćavanja otpadnih voda, upravljanja otpadom i reciklaže. Suosnivač Centra za hazard i ekološki menadžment „Green LIMES“, Pokreta za ekološko delovanje „Hrast“, Unije ekologa „UNECO“ i NVO „UnBeSo“, nacionalni tim lider svetskog pokreta Let’s do it! i suorganizator Svetskog dana čišćenja. Autor i saradnik na izradi više stručnih publikacija. Autor slikovnica za decu „Čistanka – Hajde da pričamo o otpadu“ i „Vila Dunavka i Ekosferci“. Autor publikacije „Ekološki izazovi Srbije“. Projekt menadžer fakulteta za primenjenu ekologiju Futura.

Podelite
        
  
    
       

1 Comment

  1. Svaka cast na tekstu i kada razmislim nebi mogao da ga bolje ni ja napisem iako sam zamalo deceniju stariji.I da stvarnost nije tuzna, bolje receno otuzna, mogli bi se od srca na ovaj tekst nasmejati.Na zalost ovo nije humor ovo je satira , kao sto je radio i velikan glume Radmilovic menjajuci tekst i dodajacu svoje komentare koji se od predstave najvise i pamtili.Bilo bi dobro da se ovaj tekst objavi u ovoj „petoparackoj stampi“ pa da im skoci tiraz, jer ce svi kupovati te novine zbog neverice da su njihovi urednici opismenili i pristali da se ovakav tekst objavi u tim“glasovitim“ casopisima.Sa ovim tekstom si prijatelju zatvorio vrata za mogucnost, koja je i onako mala, da dobijes neku „crkavicu“ iz budzetskih para.Mlogo se ljute i mlogo zlo pamte.Naravno i nista vise jer intelektualno su kolavi.Sreca je sto ispod „ostavite odgovor“ da moje podatke necete ojaviti, jer moja OCD ili Nevladin ili Udruzenje ili Klaster, stali vec, a sve isto bre, ceprkne neku sicu iz budzeta a da nikome ne placamo za to.Na mnogaja ljeta Autoru i vlasniku golfa dvojke neprevazidjene.

Comments are closed.