Otpad na raportu, haos uspešno radi

Otpad na raportu, haos uspešno radi
Piše: Velimir Cvejanov

Sanacija gradske deponije u Subotici, najavljena pre više od 30 godina, čeka da počne sa radom Regionalni sistem upravljanja otpadom, čiji je početak rada u roku od nekoliko nedelja najavljen pre skoro tri godine.

Komunalci iz više gradova se žale na veliki broj oštećenih kanti za komunalni otpad, jer se u njih stavlja težak građevinski otpad.

Gradska čistoća u pojedinim delovima Beograda postavlja reciklažno – komunalne setove.

Širenje separacije otpada u Novom Sadu i dalje na čekanju, pilog projekat razdvajanja komunalnog i ambalažnog otpada posle dve i po godine nije krenuo dalje od centra grada.

U Pirotu počinju sa novčanim kažnjavanjem izvođača radova i građana koji građevinski otpad odlažu van predviđene lokacije.

Spomen-kompleks „Boško Buha“ u Prijepolju od 1986. ima status nepokretnog kulturnog dobra od izuzetnog značaja, za koji je nadležan Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, a pretvoren je u divlju deponiju.

Vlada Srbije menja Zakon o upravljanju otpadom kako bi omogućila uvoz neopasnog otpada i njegovo korišćenje kao goriva u industrijskim postrojenjima, prevashodno u cementarama.

Ovo su vesti od istog dana, iz iste zemlje. Nije isto u svakom delu Srbije, naravno da nije, međutim, kada vidimo da se sve te vesti odnose na jednu istu oblast, utisak počinje da se menja. Ta šarolikost prerasta u ono što zaista jeste – totalni haos.
Najgore što iz ovoga proizilazi jeste, kada počnemo da se vajkamo – eto, kakva nam je svest, kako nemamo ekološku svest, kako nismo u stanju da uradimo ono, što je normalan svet uradio decenijama ranije…
Nije tačno ni da smo besvesni i beslovesni, ni da smo nesposobni. Krivi jesmo, jer smo dozvolili da zavlada sistem koji počiva na nepostojanju sistema. Jer, čak i u lošem sistemu nekog reda ima – imamo zdravstveni sistem, takav kakav je, pa (još) nismo pomrli svi.
Imamo mi ekološku svest, jer, da je nemamo, ne bi hiljade ljudi učestvovale u raznim trash akcijama, ne dozvoljavajući da se podavimo u smeću. Fali nama nešto drugo. Neko drugo čulo, koje će nam probuditi muku, goru od života u gomili smeća. Čulo koje će reagovati na činjenicu da je ministar ekologije (to je onaj resor bez reda, sistema i smisla), išao da podnese raport nadležnom odboru u Narodnoj skupštini (to je ono što daje legitimitet sistemu bez sistema).
Istini za volju, bar tu ima nekog smisla, jer ministar referiše predsednici odbora, koja je svojim likom i delom pokazala kako je beskonačan krug mogućnosti za reciklažu.
Eto malo optimizma, za kraj. Ako ideali, principi, načela, stavovi, lojalnost, poštenje, mogu do u beskonačnost da se recikliraju, kao gomila plastificiranih članskih kartica različitih boja, moći ćemo da recikliramo sve. Pa i sami sebe.

Podelite