Svest u kontejneru – otpad ili bezobrazluk?

Svest u kontejneru – otpad ili bezobrazluk?
Piše: Velimir Cvejanov

Tragom vesti o kaznama izrečenim zbog nepropisnog odlaganja kućnog i drugog smeća u Novom Sadu, bacili smo pogled sa terase, tražeći počinioce ovog anticivilizacijskog prekršaja.
Rano jutro na novosadskom Limanu, saobraćaja gotovo da i nema, tišinu narušava jedino zvuk pražnjenja kontejnera. Nepun sat kasnije, grad već počinje da živi svojim uobičajenim tempom. Jutarnja kafa na terasi sa strateškim pogledom na dva podzemna kontejnera u Šekspirovoj ulici. Komšija pokušava da baci smeće u jedan kontejner, ali ne uspeva, jer – kontejner je prepun. Kako prepun kad su ga vredni komunalci malopre ispraznili?!
Ispostavilo se da kontejner nije pun, nego je zaglavljen kutijama, koje su tamo, u svom kompletno – kockastom obličju, odložile „osobe“ iz neke od obližnjih trgovina. Dve, tri, četiri ubacili, peta, malo veća, zaglavila otvor kontejnera. Vesela „osoba“ verovatno pokušala – neće unutra, neće napolje, pa – odustala.
I šta sada? Savesni građanin bi, uvidom u natpis na dotičnoj zaglavljenoj kutiji, utvrdio iz koje je, najverovatnije, trgovine inkriminisana kartonska ambalaža, pa bi pozvao komunalnu miliciju, ili inspekciju, sačekao njihov dolazak ne narušavajući lice mesta zločina, pa bi onda organi upali u dotični objekat, uzeli DNK uzorke, i začas identifikovali počinioce ovog gnusnog zločina. Pa bi onda pravosuđe uzelo stvar u svoje ruke, pa bi i trgovinska firma i odgovorno lice platili drakonske kazne, itd…
Eto jedne od mogućih fantazija na temu neodgovornog i nepravilnog odlaganja otpada i kažnjavanja tog prestupa. U stvarnosti, čovek mora da se zapita o svrsishodnosti kažnjavanja građana za ovakve prestupe. S jedne strane – nema tu šta da se razmišlja – postoje propisi, postoje sankcije, pa ko prekrši propis ima da odgovara. S druge strane, postoji i opravdana dilema – imaju li građani na raspolaganju odgovarajuću infrastrukturu, kako bi mogli da se ponašaju u skladu sa propisima?
Na sve to, kao šlag na tortu, dolazi i stalno ponavljana mantra o tome kako je potrebo razvijati našu svest o odgovornom upravljanju otpadom, o značaju primarne selekcije… Iritantno do bola. Kao, za razliku od civilizovane i napredne Evrope, mi nemamo razvijenu svest, bla, bla…
Po nekim drugim pitanjima i po onome šta dozvoljavamo da nam se radi, ima smisla zapitati se jesmo li mi zaista pri zdravoj svesti, ali po ovom… Pa na istom mestu, u istoj Šekspirovoj ulici, šta ekološki osvešćen komšija da radi kada iznese u jednoj kesi komunalni otpad, u drugoj papir, u trećoj PET, a u četvrtoj limenke, i suoči se sa dva neobeležena podzemna kontejnera? Gde da dene svoju svest? U koji od ta dva kontejnera?
A kako bi bilo da oni, koji bi da nas osvešćuju, bili svesni činjenice da nam je prvo potreban sistem, propraćen odgovarajućom infrastrukturom, pa onda – kažnjavaj neodgovorne, stimuliši odgovorne. Ovako, kažnjava se svaki stoti, ili hiljaditi prekršilac pravila. Dok ostali bezbrižno seju smeće na sve strane. I svesno ih baš… briga.

Podelite