Farmaceutski otpad – posledice po životnu sredinu

Farmaceutski otpad – posledice po životnu sredinu

Farmaceutski otpad je sačinjen od lekova koji više nisu upotrebljivi, obično usled isteka roka trajanja, ali obuhvata i lekove koji su kontaminirani odnosno zaprljani, lekove koje su pacijenti vratili u apoteku – bez obzira da li je rok trajanja istekao ili ne, kao i lekove koji su pripremljeni za upotrebu, ali su neupotrebljeni. Svi materijali koji su kontaminirani farmaceutskim otpadom, uključujući i primarnu ambalažu i medicinska sredstva korišćena za primenu farmaceutskih proizvoda, smatraju se farmaceutskim otpadom.

Razlikuju se dve vrste farmaceutskog otpada:

  • opasan farmaceutski otpad

  • potencijalno neopasan otpad

Citotoksični i citostatički otpad je tok otpada koji se smatra opasnim farmaceutskim otpadom.

Pravilnikom o kategorijama, ispitivanju i klasifikaciji otpada („Sl. glasnik RS“ broj 56/2010 i 93/2019), u sistemu karakterizacije otpad od citotoksičnih i citostatičkih lekova klasifikuju se indeksnim brojem 180108* a indeksnim brojem 180109 obeležava se ostali farmaceutski otpad.

Citotoksični i citostatički lekovi (180108*)

Ako prosečna stopa proizvodnje citostatičkog otpada po pacijentu iznosi oko 0,25 kg na dan, i ako uzmemo da ima prosečno 800 pacijenata koji su na terapiji ovom vrstom lekova u zdravstvenim ustanovama u Srbiji, odnosno za čije se lečenje primenjuje terapija koja se sastoji od citostatičkih i citotoksičnih lekova, dolazimo do procene da je godišnja količina citotoksičnog i citostatičkog otpada od 70 do 75 tona. Od ove količine, oko 15 tona čine prazne bočice od citostatičkih i/ili citotoksičnih lekova, koje su ispunjene sadržajem odnosno tragovima ovih nerazblaženih lekova. Preostalih 55 do 60 tona čine oštri predmeti, sistemi za infuziju i staklene i plastične boce za infuziju kontaminirane razblaženim citotoksičnim i citostatičkim supstancama.

Ostali farmaceutski otpad indeksnog broja 180109 se generiše u različitim zdravstvenim ustanovama, posebno apotekama, ali i domaćinstvima. Ukupna količina farmaceutskog otpada koja nastaje u svim zdravstvenim ustanovama procenjuje se na 7 tona godišnje. Procenjuje se da proizvodnja ostalog farmaceutskog otpada u privatnom sektoru zdravstvene zaštite (privatne ordinacije), iznosi od 1 do 3 tone godišnje.

Radi izgradnje profesionalnih kapaciteta za upravljanje farmaceutskim otpadom u Republici Srbiji, važno je odrediti precizne količine farmaceutskog otpada koji nastaje godišnje. Agencija za zaštitu životne sredine treba da vodi i kontinualno bazu podataka svih proizvođača opasnog otpada.

Kada govorimo o farmaceutskom otpadu koji nastaje u domaćinstvu, nedostaju osnovni podaci kako bi se obavila procena količine ovog toka otpada, zbog toga se u ovom slučaju može napraviti samo stručna pretpostavka na osnovu postojećih podataka iz ispitivanja i podataka koje su objavile druge evrposke zemlje za ovu vrstu otpada. Pretpostavlja se da je za ovu vrstu otpada stopa proizvodnje oko 50 tona godišnje što nam ukazuje da se ukupna količina proizvodnje farmaceutskog otpada može proceniti na 60 tona godišnje.

Posledice po životnu sredinu

S obzirom na nesumnjive koristi koje farmaceutski proizvodi mogu pokloniti u okviru moderne medicine, važno je da strategije za ublažavanje njihovog uticaja na životnu sredinu budu usmerene na sprečavanje, smanjenje i upravljanje bez ugrožavanja njihove efikasnosti, dostupnost ili pristupačnost.

Dok su zdravstvene i ekonomske koristi od farmaceutskog napretka i razvijanja široko priznate, farmaceutski otpad sve više utiče na prirodni svet, jer se neiskorišćeni lekovi odlažu ili odbacuju neprimereno. Farmaceutski proizvodi se uglavnom nalaze u površinskim vodama poput jezera i reke, ali i u podzemnim vodama, zemljištu, stajnjaku i čak vodi za piće. Postoje dve glavne rute kojima aktivni farmaceutski sastojci ulaze u životnu sredinu. Prvo, kada se uzeti lekovi izlučuju urinom ili fecesom; i drugo, kada se neiskorišćeni lekovi bacaju u toalet ili sudoperu. U oba slučaja farmaceutski proizvodi završavaju u kanalizaciji koje uglavnom nisu projektovane za uklanjanje takvih zagađivača iz otpadnih voda.

Poznato je da farmaceutski proizvodi, kada se nađu u prirodi, mogu da utiču i na kopnene životinje, pri čemu su ptice grabljivice među najranjivijim vrstama, zbog bioakumulacije farmaceutskog otpada.

Često teško uočljiv, postoji opšti konsenzus da jedinjenja iz farmaceutskog otpada mogu da imaju štetni uticaj na beskičmenjake, kičmenjake, strukturu i funkciju ekosistema. Na primer, moguće je da mali i mikroorganizmi doživljavaju mnogo manji očigledni uticaj farmaceutskog otpada, ili, oni mogu ostati čak neprimećeni, osim ako istraživači  ne poklone posebnu pažnju njihovom ispitivanju u tom pravcu.

U Srbiji ima operatera za upravljanje farmaceutskim otpadom, ali nema dogovora o finansiranju za sakupljanje, transport i tretman opasnog otpada. Farmaceutske ustanove koje prihvataju farmaceutski otpad od građana čuvaju taj otpad na različitim mestima i u različitim, uglavnom neprihvatljivim uslovima. Farmaceutske ustanove moraju da definišu plan upravljanja otpadom koja mora da bude napisan u duhu koncepta upravljanja otpadom kroz obezbeđivanje najviših standarda.

Koncept hijerarhije upravljanja otpadom ukazuje da je smanjenje nastajanja otpada najefektivnije rešenje za životnu sredinu. Za razliku od drugih opcija u hijerarhiji upravljanja otpadom, prevencija otpada ne može se odabrati u nedostatku drugih. O prevenciji se mora razmišljati svaki put kada se donosi odluka o korišćenju resursa. Prevencija mora biti osmišljena kroz celokupni životni ciklus proizvoda, odnosno već u fazi projektovanja, preko izrade, pakovanja, do transporta i plasmana proizvoda. Potrošaći takođe treba da aktivno učestvuju u redukciji otpada kupovinom proizvoda sa manje ambalaže, a Vlada treba da bude nosilac politike prevencije nastajanja otpada

Pridržavanjem zakona, eliminiše se rizik da farmaceutski otpad završi u životnoj sredini.

Za odgovorno upravljanje farmaceutskim otpadom treba da se poštuje načelo prevencije i hijerarhije upravljanja otpadom.

Razdvajanje i reciklažu otpada koji nije opasan treba promovisati i podići na viši nivo, čime bi se smanjila količina otpada koji će se tretirati a time smanjiti negativan uticaj na životnu sredinu.

Loše, odnosno neadekvatno upravljanje otpadom, skupo je i štetno za zdravlje ljudi i životnu sredinu!

Nevena Nenadović

foto: www.pxfuel.com

Podelite