Indeks popravljivosti – za smanjenje otpada

Indeks popravljivosti – za smanjenje otpada
piše: Gojkan Stojinović

Nedavno sam imao nekoliko pehova u kući, od one vrste „ušao nam miš i gricka“. U svega nekoliko dana prestao je da radi zamrzivač i televizor što je rezultiralo kupovinom drugih uređaja, ali i nateralo me da se zamislim. Naravno prvo sam pokušao da popravim moje postojeće uređaje, ali pojavili su se problemi. Za zamrzivač sam morao da čekam na servisera jer nije iz mog grada (živim u Zrenjaninu) a televizor sam trebao da nosim samostalno u Novi Sad. Servis zamrzivača bi podrazumevao zamenu dela, koja zajedno sa dolaskom servisera košta otprilike nešto manje od novog uređaja, dok se televizor može popraviti kod majstora koji bi ugradio neki zamenski deo koji nije originalan ali bi „poslužio neko vreme“, dakle starim srpskim metodom „štap i kanap“ što i nije neko rešenje. Dok sam postavljao drugi zamrzivač, razmišljajući o najboljem mestu, načinu eksploatacije i radnim uslovima, nivelisao ga da bude u „vagres“ shvatio sam da su nam neophodni majstori a ne serviseri, neophodni su nam preduzetnici i zanatlije ako želimo da pokrenemo cirkularnu ekonomiju i krenemo u istinski održivom pravcu.

Razvoj preduzetništva i zanatskih delatnosti bi ubrzao prelazak na cirkularni model ekonomije na zadovoljavajući i kvalitetan način. Uključivanjem države putem stimulacija sistemska podrška bi značajno uticala na poboljšanje opšteg statusa ove grane privrede. Naime svako upravljanje otpadom na zakonski adekvatan način nosi svoje troškove, ukoliko nekom uređaju produžimo vek trajanja i upotrebnu vrednost samim tim utičemo i na umanjenje troškova i deo tih troškova možemo da preusmermo na stimulativne mere zanatlijama i preduzetnicima, toliko je jednostavno. Pomoć države ovom sektoru bi rezultovao sa jedne strane većem interesovanju mladih za zanatske delatnosti, smanjenju nezaposlenosti, smanjenju količina otpada, povećanju BDP i najzad bržem prelasku na cirkularnu ekonomiju. Dostupnost kvalifikovanih majstora, opreme i delova kao i njihova stručost i kvalitet bi u velikoj meri produžili životni vek uređaja koje svakodnevno koristimo, a koje često iako su u dobrom stanju moramo da bacimo jer su troškovi popravki previsoki ili rezervni delovi nisu dostupni.

Pored ovog sistemskog i suštinski sporog rešenja postoji i drugi pravac stimulativnog delovanja, a to je uvođenje „Indeksa popravljivosti“ kao jedne od mogućih mera koja bi svakako u velikoj meri doprinela bržem i lakšem razvoju preduzetništva i zanatskih delatnosti i podstakla aktivnosti u pravcu cirkularne ekonomije. Sam „indeks popravljivosti“ u stvari predstavlja oznaku procenjene popravljivosti uređaja prema objektivnim kriterijumima, a bio bi obavezan element u označavanju proizvoda kao što je to sada na primer oznaka energetske efikasnosti. Na sam „Indeks popravljivosti“ bi uticali elementi kao što su: dostupnost rezervnih delova na teritoriji na kojoj se uređaj prodaje, dostupost i rasprostranjenost ovlaštene servisne mreže, nivo obučenosti drugih servisa za rad na popravci uređaja, vrsta i uslovi garantnog roka za uređaj, vrsta i uslovi produžene garancije kao i vangarantno održavanje, dostupnost instalacije i puštanja u rad, eksploatacioni uslovi, „daljinsko“ upravljanje i održavanje, redovno i preventivno održavanje, itd. Svi ovi pojedinačni elementi bi činili svojevrsnu garanciju popravljivosti koja bi bila kvantifikovana kroz „indeks popravljivosti“ i bila jasno i transparentno prikazana na samom uređaju postavljanjem nalepnice ili oznake. Na ovaj način proizvođači bi bili praktično naterani da prave uređaje koji su dugovečniji i koje je lakše popraviti što je svakako veoma značajno kako za potrošače tako i za životnu sredinu. Potencijalnom višom inicijalnom cenom kupac bi svakako sebi obezbedio bolje uslove garancije, dostupnost delova i servisa, zamenskih proizvoda ali i veću dozu komfora koji bi mu garantovao proizvođač a sve ovo zajedno bi u velikoj meri uticalo i na smanjenje ukupnih količina otpada, posebno električnih i elektronskih kao i smanjenje troškova upravljanja otpadom.

U istraživanju koje je sprovelo švajcarsko udruženje potrošača čak 98% ispitanika se izjasnilo da bi podržalo uvođenje „Indeksa popravljivosti“ kao oznake na uređajima.

Autor je inženjer mašinstva sa više od 10 godina iskustva u upravljanju otpadom. Drži se gesla: „Ono što ne potrošiš neće ti ni zatrebati!“ „Otpad je najkreativnija struka kojom se čovek može baviti!“

 

 

Podelite
        
  
    
       

1 Comment

  1. Odličan tekst Gojkane. Složio bih se sa 99% napisanog. Samo bih na rečenicu „Pomoć države ovom sektoru bi rezultovao sa jedne strane većem interesovanju mladih za zanatske delatnosti, smanjenju nezaposlenosti, smanjenju količina otpada, povećanju BDP i najzad bržem prelasku na cirkularnu ekonomiju.“ dodao jednu bitnu činjenicu, koja ovde, siguran sam omaškom, nije pomenuta – a to je da bi se uz ovakvu sistemsku pomoć države i stimulisanje majstorskih i zanatskih zanimanja, sprečila ili barem usporila višegodišnja negativna pojava odlaska istih (majstora i zanatlija – električari, vodoinstalateri, metalostrugari, zavarivači, zidari, tapetari, tesari, ….) u Austriju, Nemačku koji tamo odlaze u potrazi za boljim, a istovremeno mi ovde ostajemo bez ovakve kvalitetne usluge, koja treba da bude jedna od važnih karika i tehnika cirkularne ekonomije.

Comments are closed.