Sabirni centar

Sabirni centar

Zašto radite ovo svojoj zemlji? Srbija je prelepa zemlja, puna lepih predela, dobre hrane i još boljih ljudi, ali ne shvatam zašto je na ovaj način uništavate?“ – ing. Karel Procházka (posmatrajući divlja smetlišta dok smo putovali u konsultativnu posetu odlagalištu u Novom Pazaru – prim.aut.)

Lako je sa tuđim novcem!

Piše: Gojkan Stojinović

Vozeći se našom zemljom retko ko ne ostane bez daha pred prelepim prizorima prirode i zatečen ljubaznošću ljudi koje sretne, zato ostaje potpuna misterija doza autodestruktivnosti kojoj smo skloni. A ona se možda najbolje prikazuje brojem divljih smetlišta gde im mesto nije. Srbija je prepuna divljih smetlišta a jedinice lokalnih samouprava svake godine troše značajna sredstva novca svojih građana na ovaj Sizifov posao, jer nedugo nakon uklanjanja otpad se ponovo gomila. Slična situacija je i u mom rodnom gradu gde se godišnje troše desetine miliona. Međutim, da li se neko zapitao, može li to drugačije?

Smetlišta uglavnom nastaju na već poznatim, gotovo standardnim lokacijama u blizini ili okolini naselja. To su mesta koja iz nekog nepoznatog razloga „odgovaraju“ nesavesnim građanima koji tu odlažu otpad. Ona su takođe vrlo često „infrastrukturno“ pogodna, imaju prilaz, imaju prostor koji je opet najčešće u javnom vlasništvu. Dakle predstavljaju prostor koji se može operativno iskoristiti.

Omogućiti!

Najčešće slušamo zahteve za uvođenjem represivnih metoda kontrole, i načelno se slažem sa njima, ali sam takođe više puta bio svedok njihove neefikasnosti. Počev od angažovanih čuvara koji su sedeli u kućici, preko video nadzora do komunalne koja je dežurala na lokacijama i zaprećenih visokih kazni. Uprkos svemu otpad se gomilao a ja sam postao sve uvereniji da bi ljudi postupali odgovorno sa otpadom kada bi im to bilo omogućeno.

Umesto bacanja našeg novca u bunar jedinice lokalne samouprave bi morale da investiraju u promenu sistema. Identifikacijom lokacija (a one su već identifikovane) se lako i brzo može doći do plana upravljanja ovim lokacijama tako da to predstavlja daleko manji trošak za JLS. Konkretno na tim lokacijama se mogu uspostaviti svojevrsni sabirni centri za otpad u kojima bi građani slobodno odlagali sve ono što su do tada „zalivadili“.

Algoritam uspeha!

Sabirne centre moramo uvoditi sukcesivno na postojećim lokacijama tako što ćemo nakon rekultivacije i sanacije smetlišta na njemu obezbediti adekvatne uslove koji bi se sastojali od ograđenog prostora sa slobodnim pristupom na kojem bi obezbedili:

  1. Logistički slobodan pristup vozilima

  2. Podlogu dovoljno čvrstu za manipulaciju kontejnera 5 – 35m3

  3. Osvetljenje u svim uslovima

  4. Zaštitnu ogradu koja bi sprečavala raznošenje otpada po okolini

  5. Više različitih kontejnera kako bi otpad bio razvrstan

Iako ovo deluje kao značajan zahvat uveravam vas da nije tako i da se relativno jednostavnim i efikasnim metodama mogu obezbediti ovi uslovi u odnosu na ono što svake godine trošimo na sanaciju. Ovakvi centri bili bi snabdeveni kontejnerima u koje bi, za početak građani bez naknade i ograničenja mogli da odlažu otpad koji su pre toga nekontrolisano bacali, operater koji upravlja otpadom u JLS bi imao uvid u vrste i tokove otpada, kao i u nastale količine što bi olakšalo donošenje nekih drugih odluka vezanih za oragnizovano upravljanje otpadom. Jedna od njih je evolucija ovakvih sabirnih centara u svojevrsna reciklažna dvorišta, pa čak i potencijal u doglednoj budućnosti finansiranja iz sopstvenih izvora uvođenjem stimulativnih mera, što bi ovome dalo sasvim novu dimenziju.

Autor je inženjer mašinstva sa više od 10 godina iskustva u upravljanju otpadom. Drži se gesla: „Ono što ne potrošiš neće ti ni zatrebati!“ „Otpad je najkreativnija struka kojom se čovek može baviti!“

*Tekst je objavljen u okviru projekta „Od otpada do resursa“ koji realizuju Inženjeri zaštite životne sredine uz podršku Ministarstva zaštite životne sredine. 

Podelite