Što manje merenja, to manje zagađenja

Što manje merenja, to manje zagađenja

Agencija za zaštitu životne sredine objavila je na svom sajtu Godišnji izveštaj o stanju kvaliteta vazduha u Republici Srbiji za 2019. godinu. Izveštaj sadrži analizu rezultata merenja koja su se sprovodila u okviru državne i lokalnih mreža za monitoring kvaliteta vazduha, odnosno koncentracije alergenog polena u Republici Srbiji. Kako se navodi, u Izveštaju je data, saglasno postojećoj važećoj regulativi, jedina zvanična ocena stanja kvaliteta vazduha u Republici Srbiji zasnovana na rezultatima referentnog automatskog monitoringa.

Iako je u pitanju jedina zvanična ocena stanja kvaliteta vazduha, zasnovana na podacima iz raspoloživih (ne  znači i dovoljnih) resursa, to ne znači i da je stopostotno u skladu sa stvarnim stanjem stvari. Iz tog razloga u potpunosti prenosimo analizu ovog izveštaja Beogradske otvorene škole, iz pera Ognjana Pantića:

 

Krajem prošle godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija odabrala je 7. septembar kao dan koji će se ubuduće obeležavati kao Svetski dan čistog vazduha. Na prvi Svetski dan čistog vazduha 7.9.2020. godine, odnosno juče, javnost u Srbiji dobila je najsvežiji uvid u to u kojoj meri je vazduh u većini gradskih sredina u Srbiji daleko od ocene „čist“.

Godišnji izveštaj o stanju kvaliteta vazduha u Republici Srbiji u 2019. godini, koji je objavila Agencija za zaštitu životne sredine, pokazuje da je u prethodnoj godini vazduh bio prekomerno zagađen u sledećim gradovima: Beograd, Niš, Smederevo, Kosjerić, Pančevo, Novi Sad, Užice, Bor, Valjevo, Kraljevo i Subotica. U skoro svim od navedenih gradova vazduh je bio prekomerno zagađen usled visoke koncentracije PM10 i(li) PM 2.5 čestica, sa izuzetkom Bora, koji je svrstan u gradove u najvišoj kategoriji zagađenja usled prekomerne koncentracije sumpor-dioksida (SO2).

Kada se nalazi ovogodišnjeg izveštaja uporede sa prošlogodišnjim, izdvaja se nekoliko važnih zaključaka i opservacija:

1) Praktično sve veće gradske sredine u Srbiji suočene su sa prekomernim zagađenjem vazduha. Promena u odnosu na prošlogodišnji izveštaj je u činjenici da su Novi Sad i Niš, za razliku od prošle godine, svrstani u gradove sa prekomerno zagađenim vazduhom. Iz te grupe, međutim, ispali su Kragujevac i Sremska Mitrovica. Dok za Sremsku Mitrovicu Izveštaj navodi da „je nedostatak merenja suspendovanih čestica u januaru i februaru dao neadekvatnu sliku da je kvalitet vazduha bio prve kategorije“, ocena kvaliteta vazduha u Kragujevcu je upitna kada se u obzir uzmu dve dodatne informacije iz samog Izveštaja : zabeležen je 51 dan sa prekomernim zagađenjem PM10 čestica. Pored toga, državna merna stanica poslala je 86% validnih satnih vrednosti za ovaj polutant. Uzevši u obzir da važeći propisi navode da se dnevna granična vrednost PM10 čestica ne sme prekoračiti više od 35 dana u godini, kao i da je tražena minimalna raspoloživost podataka 90%, ocena kvaliteta vazduha u Kragujevcu sa pravom se može dovesti u pitanje.

2) Zagađenje je najveće u toku grejne sezone, uzrok leži u načinu grejanja, ali problem pravi i industrijsko zagađenje: Kada se pogleda inventar zagađivača, odnosno pregled sektora koji su dominantni emiteri zagađujućih materija, slika je maltene nepromenjena u odnosu na prošlogodišnji izveštaj: prekomerno zagađenje suspendovanim PM10 i PM2.5 česticama dolazi iz sektora grejanja, odnosno od toplana snage manje od 50MW i individualnog grejanja. Što se tiče zagađenja sumpor-dioksidom, iako emisije ovog  gasa dominantno dolaze iz sektora proizvodnje električne i toplotne energije, opravdano pretpostavljamo da su emisije sumpor-dioksida u gradu Boru industrijskog porekla. Podaci o kvalitetu vazduha u Boru posebno su zabrinjavajući, budući da su je u ovom gradu u toku 2019. godine koncentracija sumpor-dioksida opasna po zdravlje ljudi zabeležena 13 puta, kao i da je u ovom gradu zabeleženo prekoračenje ciljane vrednosti koncentracije teških metala (arsen i kadmijum), pri čemu je koncentracija arsena na jednoj stanici bila skoro 100 puta viša od ciljane vrednosti.

3) Vazduh je i dalje prve kategorije (čist) – uglavnom u sredinama gde se ne meri koncentracija suspendovanih čestica

Prilikom izrade Izveštaja, korišćeni su podaci iz mreže stanica za kvalitet vazduha Agencije za zaštitu životne sredine, Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograda, PSUZŽS Vojvodine, gradova Pančeva, Sremske Mitrovice, Užica, Požarevca, Subotice, Kraljeva i Sombora. Agencija navodi i Grad Beograd nije dostavio podatke iz gradske mreže, uprkos ponovljenim zahtevima. Ono što je primetno jeste da se, od stanica na kojima je vazduh ocenjen kao čist, na 13 ne meri koncentracija PM10 čestica, dok se koncentracija PM2.5 čestica ne meri na 16 stanica. Ovi podaci pokazuju da je potrebno dodatno unaprediti monitoring u državnoj mreži, kako bi merne stanice davale podatke o koncentracijama svih zagađujućih materija. Pored toga, broj lokalnih zavoda koji daju doprinos Izveštaju Agencije na dnevni red postavlja i pitanje unapređenja lokalnog monitoringa, što jedinice lokalne samouprave moraju raditi u saradnji sa lokalnim zavodima za javno zdravlje.

4) Kvalitet monitoringa je unapređen na nivou cele mreže, ali neke od ključnih stanica nisu ispunile standarde kvaliteta podataka

Jedan od ključnih podataka iz Izveštaja je o kvalitetu monitoringa u državnoj mreži. Ovo je podatak koji uliva nadu, budući da je, prema najnovijem Izveštaju, kvalitet monitoringa u državnoj mreži, u smislu raspoloživosti validnih satnih vrednosti – drastično unapređen: čak 85% stanica isporučilo je preko 90% validnih satnih vrednosti, što znači da su ispunile standarde kvaliteta podataka. Međutim, primetno je da mnoge stanice, koje tradicionalno beleže veliko zagađenje, nisu ispunile standarde u pogledu kvaliteta podataka o koncentraciji PM10 čestica. Reč je, između ostalih, o sledećim stanicama: Kosjerić, Niš (Institut za javno zdravlje), Novi Sad (Rumenačka), Beograd (Novi Beograd), Sremska Mitrovica, Kragujevac. Ovo se direktno odrazilo na ocenu kvaliteta vazduha za Kragujevac i Sremsku Mitrovicu – gradove u kojima je vazduh prethodne godine ocenjen kao prekomerno zagađen, dok su ove godine ovi gradovi svrstani u gradove sa čistim vazduhom– usled nedovoljnog merenja.

5) Nedovoljno podataka o kvalitetu vazduha u okolini zagađivača iz industrijskog sektora

Iako zagađenje vazduha u Srbiji prevashodno vezuje za grejanje i proizvodnju električne energije, u određenim lokalnim sredinama prisutno je i industrijsko zagađenje. Reč je pre svega o Smederevu i Šapcu, čiji meštani redovno svedoče pojačanom zagađenju vazduha industrijskog porekla.

U slučaju Smedereva, primetno je pojačano zagađenje vazduha uzrokovano radom Smederevske železare. Merna stanica „Radinac“, koja pripada mreži Agencije za zaštitu životne sredine i nalazi se u neposrednoj blizini „Železare“, ponovo je puštena u rad krajem prošle godine. Jedini podaci o merenjima na ovoj stanici obuhvataju 15dnevni period od 28.12.2019. do 11.01.2020. Ovi rezultati su pokazali veoma visoke koncentracije suspendovanih čestica u vazduhu, što pokazuje direktnu relaciju između rada Železare i zagađenja. Međutim, novih podataka nakon ovog perioda nije bilo, a ova stanica nije pomenuta u Izveštaju Agencije. U Smederevu postoje još 2 stanice u sklopu državne mreže, čiji su podaci nedvosmisleno pokazali da je u ovom gradu vazduh prekomerno zagađen.

U Šapcu je nešto drugačija situacija, budući da je reč o gradu u kojem je vazduh ocenjen kao čist – prve kategorije.  Nasuprot zvaničnoj oceni kvaliteta vazduha, građani svedoče povećanom zagađenju vazduha koje je pre svega uzrokovano radom hemijske industrije. Državna merna stanica u Šapcu ne meri koncentraciju PM10 i PM2.5 čestica. U Šapcu su vršena indikativna merenja koncentracije ovih čestica, pri čemu je za merenje koncentracije PM10 čestica korišćeno duplo manje uzoraka nego u prethodnom izveštaju. Ove podatke možemo ukrstiti sa drugim dostupnim podacima o kvalitetu vazduha u Šapcu, pre svega podacima iz izveštaja koji je objavio Institut za javno zdravlje „Milan Jovanović Batut“, pod naslovom „Zagađenost urbanog vazduha na teritoriji Republike Srbije merena u mreži institucija javnog zdravlja u 2019. godini“. Ovaj izveštaj nosi donosi nešto više informacija o kvalitetu vazduha u Šapcu, koje se mogu smatrati zabrinjavajućim:

  • U Šapcu je zabeležena najviša srednja godišnja vrednost ukupnih taložnih materija (354,52 mg/m2/dan) – što predstavlja prekoračenje maksimalne godišnje vrednosti;
  • U Šapcu je zabeležen i trend porasta zagađenja sumpor-dioksidom;
  • Šabac je jedan od tri grada (uz Pančevo i Zrenjanin), u kojem je praćena koncentracija amonijaka, uzevši u obzir očekivane industrijske izvore emisije ovog gasa.  Izveštaj ocenjuje da se obim monitoringa amonijaka ne može smatrati dovoljnim, posebno uzevši u obzir uloga amonijaka kao „facilitatora u sekundarnom generisanju PM 2.5 čestica“. Agencija za zaštitu životne sredine nudi podatke o koncentraciji amonijaka u Pančevu i Zrenjaninu, ne i u Šapcu;
  • U Šapcu je zabeleženo osmostruko prekoračenje dozvoljene srednje godišnje koncentracije teškog metala kadmijuma (43,36 µg/m2/ dan).

 

Novi Izveštaj, sve u svemu – nosi stare pouke: Vazduh u Srbiji i dalje je prekomerno zagađen u većini urbanih sredina, najviše u grejnoj sezoni, i to zagađenje je uglavnom uzrokovano načinom na koji proizvodimo i toplotnu i električnu energiju.

Postojeći zvanični podaci o zagađenju vazduha svim zainteresovanim stranama pružaju više nego dovoljnu osnovu da kontinuirano, u toku cele godine, a sa posebnim akcentom u toku grejne sezone, zahtevaju sistemsko rešavanje ovog problema, koje podrazumeva kako unapređenje monitoringa, tako i razvijenu međusektorsku saradnju, definisanje i sprovođenje mera od strane svih nivoa vlasti.

Podelite
        
  
    
       

1 Comment

  1. U vezi sa izrazom u tekstu “ciljana“ vrednost.
    U Zakonu o zastiti vazduha postoji pojam “ciljna“ vrednost.

Comments are closed.