Treba nam srpski zeleni dogovor

Treba nam srpski zeleni dogovor
Piše: Kristina Cvejanov, ekspert za upravljanje otpadom, programski direktor Mikser festivala

Sa nestrpljenjem smo dočekali postavljenje novog ministra odnosno ministarke zaštite životne sredine Irene Vujović. Doskorašnja predsednica opštine Savski venac, bez radnog iskustva u životnoj sredini ovu odgovornu poziciju je zaslužila vrednim radom i pokazanim menadžerskim sposobnostima u vođenju centralne i jedne od najvećih  beogradskih opština.

S obzirom na to da živim na Savskom vencu, mogu da se složim sa ovim obrazloženjem iznetim u medijima. Nema šaltera na Savskom vencu na kome sam čekala više od 5 minuta, svaki put kad prelistam opštinski Informator iznenadim se koliko je kulturnih, sportskih, edukativnih programa za decu, mlade, penzionere. Ulice u kraju su nedavno asfaltrirane i to neverovatnom brzinom. I pored ozbiljnog napora da kao stanovnik Savskog venca nađem neku meni vidljivu zamerku, sve što mogu da primetim jeste da Savski venac odlično funkcioniše. Pa red je onda i da javno napišem pomisao koju mi mnogi neće oprostiti – da je Irena Vujović, iako je mlada, neiskusna i još pride žena dobro i vredno radila svoj posao, i da je upravo to ono što se nadam da će pokazati i na čelu Ministarstva zaštite životne sredine.

Na početku svoje otpadaške karijere ja sam bila najglasniji pobornik parole struka ispred politike, ali sam u međuvremenu samu sebe demantovala. Otkada mene, slikara, počeše da smatraju za eksperta u upravljanju otpadom shvatih da mi ozbiljno stručnih ljudi u životnoj sredini baš i nemamo. S druge strane, kad je ministar u pitanju teško mi je da se odlučim koje ekološke struke on treba da bude – da li nam je prioritet vazduh ili voda, otpad ili otpadne vode, klimatske primene, šumarstvo, biodiverzitet….

Ono gde nemam dilemu jeste ubeđenje da ministar treba da bude sposoban menadžer i da dobro upravlja, ne samo ministarstvom nego čitavim sektorom i da, što je najvažnije,  ima političku podršku. A stručnost? Uspešan direktor u jednoj kompaniji ne mora da ima stručnost već stručne saradnike. U ovom konkretnom slučaju njih nema dovoljno ni u samom ministarstvu, ni  van njega, i to je hendikep koji Irena Vujović mora prevazići, tako što će sve stručnjake okupiti pod jednu šljivu. Jedna po jedna šljiva za svaku od različitih oblasti i eto nama voćnjaka koji donosi zelene plodove promene.

Poziv na saradnju sa prvog srpskog ekološkog “Davosa”

Ponosno mogu da kažem da smo okupljanje stručnjaka iz svih sektora pod šljivom u Zornića kući već odradili. A poruka svih njih uz dobrodošlicu novoj Vladi i Ministarki životne sredine je jasna – Nema više vremena za oklevanje. Borimo se za kiseonik u svakom smislu i neophodan nam je zeleni dogovor o svim ekološkim temama važnim za naš opstanak.

Jedna od tih tema je i cirkularna ekonomija.

Cirkularna ili kružna ekonomija je zdavorazumska logika kruženja materije kroz neprekidan životni ciklus. Dakle, baš kao što je u prirodi oko nas, na planeti i u univerzumu.  Božansku tvorevinu kruženja čovek još uvek nije naučio da iskopira u potpunosti i tu nastaje  problem. Odnosno tu nastaje otpad.  A po podacima Agencije za životnu sredinu najviše otpada u Srbiji napravi privreda.

Transformacija  privrede je nužna za naš opstanak baš kao i kiseonik

Nije ni realno, ni korisno očekivati da ovo ili bilo koje Ministarstvo ponudi kvalitetna rešenja za tranformaciju iz linearne u cirkularnu ekonomiju. Nijedno Ministarstvo nema za to odgovarajuću ekspertizu. Da bi bila uspešna, rešenja moraju da dođu od strane onih koji će ih i implementirati.

U slučaju cirkularne ekonomije to je svakako privreda Srbije, dok je uloga Ministarstva da omogući zakonski okvir za implementaciju tih rešenja.

Slobodan Krstović, predsednik Saveza za životnu sredinu NALED-a, na panelu Program cirkularne ekonomije je rekao ključnu poruku koju donosioci odluka treba da shvate ozbiljno: -Cirkularne ekonomije nema bez privrede koja kreira dodatnu vrednost i koja je nosilac novog razvoja.

Krstović odlično primećuje da htele ili ne, naše kompanije će morati da svoje konkurentske prednosti na tržištu Evropske unije grade na principima cirkularne ekonomije. Zeleni dogovor koji je Evropa već postigla će biti nemilosredan prema državama koje isti nisu mogle da naprave sa svojom privredom. Probleme zagađenja koje nismo rešili plaćaće građani svojim zdravljem, a naša preduzeća kroz eko takse na carinama Unije.

Možda naš takmičarski duh može da podstakne poređenje sa jednom od najslabije razvijenih članica EU – Bugarskom. Na panelu čuli smo podatak da se na deponiji u Sofiji odlaže svega 16% komunalnog otpada. U Srbiji na deponijama i to mahom nesanitarnim odlaže se čak 97% komunalnog otpada.

Prvi koraci ka cirkularnosti su već napravljeni

Put do 16% deponovanja je neizvestan, dugačak i trnovit, ali sasvim sigurno kao i svaki drugi put započinje prvim korakom.

– Proces tranzicije sa linearne na cirkularnu ekonomiju je specifičan i poseban za svaku zemlju pa tako i za Srbiju, – objasnila je Aleksandra Vučinić, rukovodilac grupe za zelenu i kružnu ekonomiju u Ministarstvu zaštite životne sredine.

-Da bi se cirkularna ekonomija uvela u zakonodavni sistem Republike Srbije urađen je dokument javne politike sa planom na 3 godine, kao i prateća ex ante analiza. Uz pomoć UNDP projekta urađena je i Mapa puta po uzoru na dokument EU, koji nije obavezujući kao što će biti Program cirkularne ekonomije izrađen uz podršku NALED-a i GIZ-a, ali daje smernice kako Srbija da izvede ovu tranziciju.

Dobra vest je da je i Ministarstvo privrede izradilo Strategiju industrijske politike do 2030. u kojoj je cirkularna ekonomija prepoznata kao bitna za dalji razvoj industrije i povećanje konkurencije.

Prvi koraci ka cirkularnoj ekonomiji napravljeni su 2015. godine kada je usvojen paket cirkularne ekonomije kroz projekat  nemačke razvojne saradnje koji sprovodi GIZ. Urađene su početne analize potencijala za uvođenje cirkularne ekonomije i identifikovane oblasti sa najvećim potencijalom u oblasti upravljanja otpadom.  Maša Šašić iz GIZ-a objasnila je da se krenulo od podrške unapređenja planskih dokumenata pre svega na nacionalnom nivou . Na regionalnom i lokalnom nivou GIZ radi na reviziji i izradi planova upravljanja otpadom tamo gde ih nema ili gde ih treba unaprediti.

– Prvi takav plan je usvojen za južnobački okrug početkom 2020. godine i može da posluži kao dobar model za buduće reginalne planove. Uradili smo još dva za Rasinski okrug i region Lapova i trenutno je u izradi lokalni plan u skladu sa principima cirkularne ekonomije u ta tri regiona. GIZ pokušava da sprovodi pilot projekte u partnerskim opštinama vezane za  kompostiranje, odvojeno sakupljanje i reciklažu otpada,- rekla je na Mikseru zamenica vođe projekta.

Cirkularna ekonomija kao sredstvo za rast BDP-a

Procene stručnjaka su da bi transformacija srpske ekonomije u kružnu omogućila rast BDP od 1%, pa je ovaj proces i ogromna razvojna šansa za Srbiju.

Siniša Mitrović, rukovodilac Centra za cirkularnu ekonomiju naveo je da je proces transformacije ka cirkularnoj ekonomiji za kompanije vrlo zahtevan i težak: – Multinacionalke su se prve odmetnule u programe cirkularne ekonomije i sad ih imaju u svom portfoliju i u delu proizvodnje i u delu logistike, nabavke i to je jedna dobra mustra koja se polako preliva na mala i mikro preduzeća. Nama je bitno da ovaj model zaživi i u Surdulici, Trgovištu i Pirotu, a ne samo na teritoriji velikih centara poput Beograda, Novog Sada, Niša i Kragujevca. –

Mitrović je najavio 8 milijardi direktne pomoći Evropske komisije kroz Zelenu agendu za Balkan i još 20 milijardi za investicije. Značajan podstrek se očekuje i u okviru povoljnih kredita amerčkog DFC-a dogovorenog nedavno u Vašingtonu.

Kao prvi projekat tog paketa nominovana je investicija Elixir grupe u Prahovu za tretman industrijskog otpada, koja bi trebalo da bude aktivna 2023. godine.

– Mi vrlo hrabro moramo da saopštimo građanima da mi u Srbiji nemamo infrastrukturu ni za opasan, ni za neopasan otpad. Ta infrastruktura je urušena posebno kada je u pitanju industrijski otpad i ako brzo ne oporavimo infrastrukturu za tretman industrijskog otpada, mi ćemo ugroziti i strane i domaće investicije. Gledajući poštu koju primamo u Privrednoj komori Srbije mi se suočavamo sa tim da je 2/3 problema koje nam komunicira privreda u vezi sa životnom sredinom. Pritužbe privrede odnose se na naknade u životnoj sredini, regulativu, pristup finansijama, problem izdavanja dozvola. Moramo oporaviti kompletan sistem upravljanja otpadom kroz novi regulatorni okvir i pred novu Vladu izaći sa agendom promena koje su nam potrebne. Treba nam pored evropskog i sprski zeleni dogovor. – zaključak je Siniše Mitrovića, ali i ovogodišnjeg Mikser festivala.

Pogledajte panel “Program cirkularne ekonomije” na Mikserovom kanalu:

Podelite