Sakupljači sekundarnih sirovina uglavnom rade na crno

Sakupljači sekundarnih sirovina uglavnom rade na crno

Od bezmalo 50.000 ljudi koliko u Srbiji neformalno radi na sakupljanju sekundarnih sirovina, oko 10.000 su Romi. To su u stvari radnici koji svakodnevno obavljaju posao, ali ipak nisu zvanično zaposleni. Otpad prodaju operaterima u zavisnosti od ponuđene cene, količine i u različitim vremenskim intervalima, piše Politika.

Zato bi pitanje otvaranja najmanje 20.000 novih radnih mesta moglo da se pokrene, smatra Osman Balić, predsednik Stalne konferencije romskih udruženja građana – Liga Roma, ukoliko bi otvorila socijalna preduzeća za selekciju sirovina na samim deponijama. Time bi se, uveren je on, u velikoj meri rešio problem zapošljavanja Roma.

– U Srbiji živi oko 400.000 Roma, od kojih je na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje njih tek oko 28.000. Negde oko 200.000 je radno sposobno, ali i nezaposleno – otkriva Balić.

Stalna konferencija romskih udruženja građana nedavno je pokrenula inicijativu za donošenje zakona koji će omogućiti da Romi u državnim i gradskim ustanovama i institucijama oni čine 2,4 odsto zaposlenih, koliko ih procentualno ima u Srbiji. Jedan od načina da uđu u legalne tokove poslovanja moglo bi da bude i proširenje Zakona o sezonskim poslovima, na oblast sekundarnih sirovina, smatraju u Ligi Roma.

Prema podacima Svetske banke jedan odsto urbane populacije u zemljama u razvoju preživljava sakupljajući sirovine iz otpada, što je najmanje 15 miliona ljudi. Mnogi od njih pripadaju ranjivim grupama: reč je o migrantima, Romima, nezaposlenima, ženama, deci, starijima…

Kada je reč o Srbiji, ne postoje zvanični podaci o broju sakupljača sekundarnih sirovina, pokazala je NALED-ova analiza. Razlog je što najveći deo sakupljača radi neformalno – procene su da čak 87 odsto otpada dolazi iz sive zone, dok ostatak prikupe javna komunalna preduzeća.

U NALED-ovoj analizi poslodavci otkrivaju da je dosta komintenata iz nelegalnih, „kartonskih” naselja. Takođe ima i onih koji su već zaposleni (često u JKP), a sakupljanje im je dodatan izvor prihoda.

A koliko je problem ozbiljan, pokazuje i procena da u Srbiji između 35.000 i 50.000 ljudi radi neformalno na poslovima sakupljanja sekundarnih sirovina. Samo u Beogradu više od 2.350 porodica (približno 12.000 osoba) zarađuje za život na ovaj način. Poslodavci naglašavaju da iako u njihovim bazama ima više od 40.000 individualnih sakupljača, neki od njih otpad donose nekoliko puta ili jednom godišnje, kada sređuju ili renoviraju kuću, pa se ne mogu smatrati primarnim sakupljačima.

Ko u stvari otkupljuje otpad i kako funkcioniše ta procedura?

Dozvole za upravljanjem otpadom dodeljuje Agencija za zaštitu životne sredine, i trenutno ima 2.130 privrednih subjekata sa dozvolom za rad. Veliki je i broj onih koji otpad otkupljuju nelegalno – bilo da je reč o neregistrovanim ili registrovanim privrednim subjektima bez dozvole za upravljanje otpadom. Oni stvaraju nelojalnu konkurenciju budući da zbog manjih troškova mogu da ponude veću cenu otkupa, a često zbog „nevidljivosti” nisu ni predmet inspekcijskog nadzora.

Prijavom gube mogućnost korišćenja socijalne pomoći

Kako bi sakupljači imali penzijsko i zdravstveno osiguranje, u teoriji su im na raspolaganju dve opcije: ili da se zaposle kod manjih firmi, koje rade kao posrednici ili da osnuju svoju preduzetničku radnju i pružaju usluge operaterima. U praksi se to ipak ne dešava. Kako sami kažu, ne žele da budu u sistemu, jer su korisnici novčane socijalne pomoći, pa bi svaka prijava na osiguranje podrazumevala gubitak za njih najčešće jedinog stalnog prihoda. Takođe, sakupljači često menjaju otkupljivače, jer im je jedini kriterijum po kome se opredeljuju – ponuđena cena. S druge strane, ni operateri ne vide razlog zašto bi im plaćali doprinose, jer sakupljači ne rade samo za njih i ne postoji kontinuitet u isporukama.

izvor: www.politika.rs

Podelite